slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "domije".
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "{{ realQuery}}".
Kliknite za traženje
Nema rezultata
Upotrebite okvir za traženje.
Primeri iz općenitog korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
i brže, a naučeno duže pamtiti jeste umeće koje se vremenom savladava. Mnogim mališanima učenje je problem i napor koji dugo traje, a ne daje očekivane rezultate. Tada je škola dosadna, a učenje zamorno . Domije , najveći karikaturista 19. veka .
i karikaturalno se prepliću i dopunjuju. Kao estetski fenomen prelepa Nefretita iz starog Egipta nije vrednija od rahitičnog Ehnatona . Domije , sjajan slikar, je i tada bio poznatiji kao karikaturista .
, preporučuje se kao uzorno, poštovanja dostojno delo. Kao više, odnosno niže vredan, ocenjuje se humor te dve vrste: navodno, humor anegdote je sadržajan, ima dubinu i patos; nasuprot tome, humor vica je tendenciozan, agresivan i, iznad svega - banalan. Dok prvi prodire do najdubljih slojeva nekog uzvišenog smisla, drugi je isprazan, prosto karikira: Anegdota vidi samo ljudske glave, i to kakve glave - samo one izrazite, nezaboravne, one profile kakve je davao slikar Domije i koji su toliko izraziti da graniče s karikaturom. Ali anegdota ne sme biti karikatura. Tu je eto granica između nje i onoga što se zove vic. Ona ne služi na uveseljavanje, makar bila i puna humora. Ona zadire i odviše duboko da bi služila samo smejanju [ 34 ]
iz ateljea i izložbenih prostora preseli u kafane gde se pilo i ludovalo po čitave noći. To ga nije sprečavalo da im se uvek nađe pri ruci, da nekima od njih kumuje na venčanju, preporuči njihove slike drugim kupcima, priskoči u pomoć novčanom pozajmicom, ili učini neku drugu uslugu. U Parizu je počeo da stvara ličnu biblioteku, uglavnom od knjiga iz istorije umetnosti, uvek povezanih u kožu, sa zlatotiskom. Tada je nabavio i dva Modiljanijeva crteža, skulpture Đakometija i Domijea , kao i nekoliko slika renesansnih i baroknih majstora. Od svoje namere da se u potpunosti posveti afirmaciji mlađih slikara, 1929. je odstupio još jednom, kada je na aukciji u hotelu Druo kupio veličanstvenu sliku Vlaha Bukovca Velika Iza. Prilikom selidbe iz Pariza za Beograd ( 1931 ), u njegovom prtljagu je bilo i slika Milunovića, Čelebonovića, Konjovića i Hakmana, čitav sanduk slika naših slikara, kao i nekoliko sanduka knjiga. Ubrzo, zbog velike ekonomske krize
. Domije ( Honore Daumier ), najveći karikaturista 19. veka. Godine 1832. proveo je šest meseci u zatvoru zbog karikature kralja Luja Filipa ( Louis Philippe ) .
, Kanaleto, Marieski, Gvardi . Domije , Buden, zatim vodeći predstavnici impresionizma, Pisaro, Dega, Mone, Renoar, Sisle, postimpresionisti Gogen, Tuluz-Lotrek, Sinjak, simbolisti od Moroa do Redona i Karijera, nabisti Bonar i Vijar, fovisti Matis, Deren, Vlamenk, Ruo, kao i najpoznatiji pripadnici Pariske škole. Priču o modernoj umetnosti u okviru ove zbirke zaokružuju radovi Pikasa, Kandinskog, Arhipenka i Šagala .
i inženjering energetskih sistema iz Kasela je još precizniji. On smatra da je bio-masa pogodna za grejanje zgrada, ali ne i kao gorivo za vozila ili avione . Domijea , ali i u moderni kod Man Reja, navlačeći začuđujuće maske, stavljajući se u neobične kontekste šivaće mašine, karte sa nagom pikovom kraljicom, časopisa za modernog muškarca Lui. Radi se opet o svojevrsnom Anatomskom teatru, ali lične i porodične intime, punom simbola i neobuzdane mašte, veštih montaža i citata. Pritom, autor pokazuje svoju već poznatu virtuoznost crteža, i veštinu transformacije slikarskog i grafičkog medija, sa inkorporiranim fotografijama, u
, a sve u likovnom ključu citata iz domena moderne umetnosti, dadaizma i nadrealizma, Milorad Krstić je stvorio i poseban, manji opus posvećen portretima. Radi se o delima najintimnijeg karaktera: Krstićevim autoportretima i portretima životne saputnice Radmile. Ciklus slika sa temom autoportreta otkriva nam najneobičnija lica i asocijacije samog autora koji inspiracije i citate nalazi u još ranijim slikarskim periodima; kod Lipija, Bronzina, Rembranta , Domijea , ali i u moderni kod Man Reja, navlačeći začuđujuće maske, stavljajući se u neobične kontekste šivaće mašine, karte sa nagom pikovom kraljicom, časopisa za modernog muškarca "Lui ". Radi se opet o svojevrsnom" Anatomskom teatru "ali lične i porodične intime, punom simbola i neobuzdane mašte, veštih montaža i citata. Pritom autor pokazuje svoju već poznatu virtuoznost crteža, i veštinu transformacije slikarskog i grafičkog medija, sa inkorporiranim fotografijama ,
dela. Upravo zato, svi uticajni svetski mesečnici imaju dobre crtače jer dobar crtež nikada neće biti zamenjen linearnom animacijom - mašina nema otkucaje srca, što je mnogo važno . Domijea . Izvanredni su njegovi portreti političara i ljudi iz javnog života tadašnje Francuske izvedeni u terakoti. Moje prve karikature bili su portreti drugara iz odeljenja i pojedinih profesora. Sećam se da je bilo mnogo smeha
preporučeno da sprovede u delo sporazum Josipa Broza i Ivana Šubašića za obrazovanje jedinstvene vlade. Postignut je i sporazum o stupanju Sovjetskog Saveza u rat protiv Japana, a Moskva je zauzvrat dobila nazad južni deo ostrva Sahalin, Kurilska ostrva, pravo na korišćenje luke u Port Arturu i na Kineskoistočnu i Južnomandžursku železnicu. Takođe je dogovoreno da Ukrajina i Belorusija dobiju posebna mesta u UN . Domije , najveći karikaturista 19. veka. Njegove duhovite, smele i zajedljive karikature, koje je uglavnom objavljivao u listu "Šarivari ", donele su mu i dosta nevolja - 1832. odležao je šest meseci u zatvoru zbog karikature kralja Luja Filipa. Izradio je veći broj slika socijalnog sižea .
autentičnim jezikom, koji je paralelan izražavanju vodećeg stila vremena. Istorija savremene skulpture pojavom Radenovića stekla je bitan korektiv smisla i vrednosti opšteg umetničkog stvaralaštva. Za Dragana Radenovića može se sa punim opravdanjem navesti, onako kako je to teorijski i istoričarsko - umetnički isticao Herbert Rid, da predstavlja modernog umetnika koji je po prirodi i po sudbini uvek individualista a koji nalazi najdublje korene u delima Onora Domijea , Ogista Rodena, Eduarda Rosa, Antoana Burdela i drugih .
U ovom korpusu nema primera upotrebe za taj izraz.