slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "glez".
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "{{ realQuery}}".
Slični izrazi i sinonimi za
Kliknite za traženje
Nema rezultata
Primeri iz općenitog korpusa
Korpus
srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
Kikinđanina koji je pričao o svojim sećanjima o multikulturalnom životu na ovim prostorima. Predavanje je organizovano u saradnji sa Istorisjkim arhivom Kikinda . Glez Fon Horstenaua
sa VI nego mi provincijsko-pivopijski-ispriddućanskO-palanački "tepate" sa TI.odlika bizantinskog dvolično-lazljivog morala . Gleza fon Horstenaua, vojnog atašea Rajha u NDH, pa onda specijalnog Hitlerovog poverenika za Balkan Hermana Nojbahera, pa gomile talijanskih generala, pa izjave američkog ratnog predsednika Frenklina Ruzvelta tamo negde 1943: "Srbima treba posle rata dati državu, ali Hrvati MORAJU DOĆI POD STARATELjSTVO, SUVIŠE su VELIKE ZLOČINE NAČINILI" Naravno, STRATEŠKI ste RASPOREDILI SVOJE LjUDE TAMO GDE TREBA, pa "KEC" pade Titu u krilo, KOGA Srbi-komunisti dovedoše na vlast, a
su stradale, a završile su i na operaciji srca . Glez Horstenau i major Fon Pot. General-feldmaršal ... Kompletan tekst
dva srpska žandarma ( izbegla iz NDH ) i taj čin komunisti nakon rata proglašavaju kao Dan ustanka. Tokom rata zbog straha od savezničkog iskrcavanja na Jadranu partizanska komanda vodi pregovore sa Nemcima, zbog opravdane sumnje da bi prizemljenjem saveznika iz kapitalističkog sveta san o komunističkom državnom uređenju zauvek postao utopija. Prvi kontakti su uspostavljeni u avgustu 1942. između visokog funkcionera KPJ Marijana Stlinovića i nemačkog generala Gleza fon Horstenaua u Zagrebu. Nemački general razmenjuje dva pisma sa Titom 5. i 17. septembra 1942 i predlaže saradnju, koja je prihvaćena marta 1943. u vreme nemačke operacije ' ' Vajs ' '. Pregovori traju od 11. do 25. marta u Skender Vakufu, Sarajevu i Zagrebu. Pregovarači su sa partizanske strane bili Koča Popović, Vladimir Velebit i Milovan Đilas. Ova veza traje sve do kraja rata i ide preko Vladimira Bakarića .
se tako na uvodnoj strani Manifesta Zenitizma, objavljenog 1921. godine u Zagrebu to je bio portret Ljubomira Micića, osnivača zenitizma. Portreti Ivana Gola i Boška Tokina, koji su pored Micića bili potpisnici Manifesta, objavljeni su kao reprodukcije crteža. Već u najranijim prikazima naglašeno je da portreti potpisnika Manifesta ne ispunjavaju revolucionarne zahteve zenitističke škole, mada je portret Ivana Gola potpisao istaknuti predstavnik kubizma Alber Glez ( Albert Gleizes ), dok je Tokinov portret uradio Slavko Vorkapić, jedan od pionira filma na Balkanu. [ 166 ] Micićev portret je naglašen veličinom i izdvojen, što je razumljivo, jer je on osnivač čitavog pokreta i tvorac ideologije zenitizma. Ali, pošto je samo on predstavljen fotografijom, onda se toj fotografiji može pripisati funkcija signature. Uostalom, postojala je praksa u krugovima avangarde, ali je bila malo poznata, da se umesto tradicionalnog potpisa
Ignja nije shvatio okolnosti u kojima je Srbija bila a sa njom i general Nedic. Preporucujem da procitate ( g. Ignja i Komentatori ) knjigu nemackog ambasadora Nojbahera, inace svedoka na sudjenju D. Mihajlovicu, koga su amerikanci pustili da svedoci a komunsti ga osuduli na robiju. Posredno iz knjige moze se shvatiti polozaj Srbije kao nemacke okupacione zone a time i polozaj i mogucnosti Nedica. Pandam Srbiji je Hrvatska - NDH, koja je drzava, a to mozete naci u knjizi Gleza fon Horstenu-a. Kuriozitet je da su Nemci 1940 vec imali mlazni avion Mesersmit 209. Sreca nasa sto je unkle Adolf bio brzoplet i alav .
na Balkan. Ukoliko se to desi, komunikacije u dolini Morave i Vardara dobiće ključni vojni značaj; onaj tko je sa oružjem prisutan na njima držaće Srbiju; tko drži Srbiju, imaće vlast u poslijeratnoj Jugoslaviji . Gleza fon Horstenaua, opunomoćenog njemačkog generala u NDH .
ofanzive "Weis "," Bijelo ", Ler predstojećoj, ljetnjoj, daje ima "Schwarz "," Crno ". Hitler 31. marta 1943. odobrava plan: široko opkoljavanje partizana, njihovo sabijanje i uništenje između donjih tokova Pive i Tare i masiva Durmitora te, pošto je uvjeren da će se Mihailović pridružiti saveznicima čim se iskrcaju na Balkan, razoružavanje četnika . Glez fon Horstenau, inače Lerov prijatelj. Ovaj cinični i inteligentni general ne sumnja samo u "konačnu pobjedu ", već i u mogućnost da se Jugoslavija može umiriti vojskom .
, razoružavanje četnika . Glez fon Horstenau i drugi generali rado iskoristili predstojeću ofanzivu da zamjene njegove štićenike vojnom upravom; zna i da bi u tom slučaju ostao bez uticaja. Zato se kod svog šefa, ministra vanjskih poslova Joakima fon Ribentropa, izjašnjava protiv buduće operacije: "Titove bande su u najžešćim borbama sa Mihailovićevim četnicima. Te borbe, koje njemačka strana neposredno prati, jako slabe oba dijela i štede njemačku krv a prolijeva se krv neprijatelja. "
saveta Kneza Pavla, 90 % stanovništva u Zapadnoj Slavoniji, Baniji, Kordunu, Lici i Dalmatinskoj Zagori, činili su Srbi ( to su bili rodjeni i punopravni gradjani Austrougarske s kojom su Srbi vekovima i sklapali vojne i drzavne ugovore o zivotu na tim prostorima; a avnojevskim dekretom ta oblast je poklonjena Hrvatskoj ). Tada je u granicama današnje Hrvatske bilo 1,2 miliona Srba. Pet godina kasnije, u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ( NDH ), nemački vojni predstavnik Glez fon Horstenau zapisao je u Zagrebu da Srbi u Hrvatskoj čine 31 odsto stanovništva i da su najviše koncentrisani u Savskoj, Vrbaskoj i Primorskoj banovini. U nemačkim službenim izvorima, u NDH je krajem 1940. godine, živelo 1.847.000 Srba, a Hrvata tri miliona .
, ali je istoričari nisu još temeljitije rekonstruisali. Izričito se zahtevalo da hrvatski katolici naprave konverziju od podržavanja Hrvatske seljačke stranke ka ustaškom pokretu u emigraciji, koji na revolucionaran način razara ranije federalističke planove o mestu Hrvata u preuređenoj Jugoslaviji . Glez Horstenau Adolfa Hitlera na putu da preuzme tu značajnu dužnost. Hitler je verovao da će to biti reka Bosna, jer više se zbog etničkog rasporeda ne bi moglo održati. Musolinijev generalštab je razradio plan razgraničenja hrvatske države, po kome bi Hrvati imali izlaz na more u Sušaku, a Srbi u Dubrovniku. Italijanska zvanična politika, uključujući i kraljevski dvor koji je pristao da princ od Savoje postane budući hrvatski kralj, ne smatra da bi iz te države Srbi trebalo da
nalazi u lošoj vojnoj opremi, produžetku službe i neizvesnosti u pogledu snabdevanja . Glez Horstanau napustio svoju dužnost u Zagrebu, Pavelić je, uz pomoć vođe nemačkih SS jedinica, sproveo potpuno uključivanje domobrana u ustašku armiju. U martu 1945. kada je hrvatska vojska vodila poslednje odbrambene borbe, formirano je pet ustaških korpusa iz tri do četiri divizije, koje su delom bile popunjene domobranima. Hrvatska je u to vreme ukupno imala 17 divizija, odnosno 170.000 vojnika, od čega je ustaša bilo 114.000. Ovome valja dodati i 40.000 ljudi koji su
potpuno su rđavi i neverni, zablude moje prve mladosti . Glezu i Pikasu da mu unterciger išaraju kubističkim slikama ( Vidi o tome moju raspravu u portugalskom listu: Il Paese od 6 - VI 1918 g. a takođe i knjigu "Inkubus i Sukubus ' ' od Voltera-Skota čuvenog franko-engleskog romansijera, pisca" Kandida "i" Ajvanha ") .
u Evropi pored Istočnog fronta. Mada se operacije u Jugoslaviji ni izdaleka nisu mogle uporediti s onim u ruskim ravnicama, početkom 1943. nekih 150.000 partizana raspršenih po cijeloj zemlji vezivalo je za sebe 744.000 okupatorskih i kvislinških vojnika u 36 divizija, 19 brigada, 9 pukova i 114 samostalna bataljona . Glez fon Horstenau, njemački opunomoćeni general u kvisliniškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj .
i 1925. godine. Ta praznina, uočljiva od 1923, posebno je indikativna kada je reč o jednoj od najznačajnijih međunarodnih izložbi koje su u Beogradu održane u međuratnom razdoblju: Prva Zenitova međunarodna izložba moderne umetnosti na kojoj su, u sali muzičke škole Stanković 1924. godine, okupljena mnoga vrhunska imena kubo / futurističko / konstruktivističko / modernističke umetničke orijentacije, kao što su Kandinski, Zadkin, Arhipenko, Lisicki, Moholj-Nađ , Glez , Lozovik, Šaršun, Delonej, i drugi. Neobično je da ova postavka, koja se pod devizom Zenit-Galerije sačuvala u zaostavštini Ljubomira Micića, nije privukla pažnju tako pronicljivog i obaveštenog kritičara kao što je Todor Manojlović. Doduše, i danas se ovaj segment sveukupnih zenitističkih aktivnosti, nezavisno od aktuelnosti postavke i činjenice da se među izlagačima prepoznaju imena značajna za razvoj i kodifikaciju aktuelnih tokova umetnosti, kao i njenog
U ovom korpusu nema primera upotrebe za taj izraz.