lutamo po njegovoj polici sa knjigama, od Edvarda Gibona do Roberta Luisa Stivensona, od Tomasa Makolija do Džordža Meredita , od Semjuela Pipsija do Džordža Baroua, od Valtera Skota do Edgara Alana Poa, i slušamo njegove neopozive literarne
strane i posmatrači, s druge strane, spoznali i definisali team roles odnosno uloge u timu, koje su, po metodologiji Dr Meredita Belbina, proigravali u kasnijem radu. Izvedena vežba pomogla je definisanje timskih uloga neophodnih u formiranju i
veka, jer završetak u evropskim razmerama, recimo evropskog tipa romantizma, mnoge lociraju u delu Džordža Meredita a mi odmah možemo da kažemo - pa evo ga kod nas Laza Kostić. E sad, kad teoretičari postmodernizma i modernizam i
bi da pročitaju Tojnbijevo "Istraživanje istorije ", gde isti citira poznatog 19 - to vekovnog engleskog pesnika Meredita , koji a propos TAKVIH ODROĐENIH LIKOVA peva: "Njihovi mudrijaši dođoše na Zapad i POKLONIŠE se PLINSKOM SVETLU" Ergo,
LEVIH ideja NISU EMANCIPOVANI, već se ponašaju AUTISTIČNO, baš kako ih opisa Arnold Tojnbi, parafrazirajući Meredita : "Njihovi mudrijaši odoše na Zapad i pokloniše se električnom svetlu" Tj. "NAŠI "," mudrijaši "od Zapada PREUZEŠE "
njemu, SRŽ Zapada sadržana je u reči: MEHANIZAM Isti autor takođe u citatu poznatog engleskog 19 - tovekovnog pesnika Meredita daje opis VESTERNIZOVANE elite istočnoevropskih naroda: "Njihovi mudrijaši dođoše na Zapad i pokloniše se PLINSKOJ
suspenzije i doživotna zabrana igranja za Mančester siti. Junajted je to iskoristio i uspeo je da angažuje Bilija Meredita i Sandija Turnbula. Oni su stekli pravo da igraju za novi klub tek od početka 1907. godine. Tek u narednoj sezoni ekipa je
one od nemačkih, francuskih, anglosaksonskih ili inih mislilaca. To BODE OČI, da čovek dolazi u iskušenje da citira Meredita (citiram ga i ja): "NjIHOVI MUDRIJAŠI VIDELI SU ELEKTRIČNO SVETLO NA ZAPADU, I DOĐOŠE DA GA OBOŽAVAJU ", što I NIJE BAŠ
i preveo je Lukijana iz Samosate. Kao i mnogi drugi Francuzi zavoleo je englesku književnost. Preveo je i Stivensona i Meredita čije je delo tanano i teško. Nepristrasno se divio Vitmanu i Pou. Zanimao ga je srednjovekovni argo kojim je baratao
, tako i spletke Zapada, REALIZOVANE od strane kako ZATEČENIH elita, tako i lokalnih LjUDI bez KORENA Ili kraće, kako Meredita citira Tojnbi: "Njihovi mudrijaše dođoše na Zapad i pokloniše se električnom svetlu "