se tome dočudit ne mogu uteć kao mnogi, ali što se lažom pretovari i uzvija narod na sve strane, - to mi ne da mira ni lijeka, to na dobro izisti ne može,

pođoh s mojim pašalukom i satrijeh Grčku do temelja. Bješe muke, ali kakve muke To je druga ratovat s ovima: kad te ćera, uteć mu ne možeš; kad ti bježi, viđet ga ne možeš; udara ti otkud se ne nadaš; krije ti se, zazret ga ne možeš; kad pomisliš da si

. Vezir će teke im ovaj ramadžan izide oditi na vojsku protivu muhur-seibije i ja po svijema zborovima viđu da će uteć , ako ne razbi soprotivnika, i to nigđe drugo nego k mene. Sada me nastavite smijem li ga ja prifatit k sebe ali ne.

niti mu vjeru dali da on dođe u Crnoj Gori da ga odbranimo od njegova cara, nego je on nas molio, ako bi mu došla muka, može li uteć k nama da ga kuđ prepratimo. Nego mi po svijema njegovijema riječima nijesmo mu rekli da smo ga mi kapci sodržati i

gomilu, no uteče Marun na kobilu, a ćera ga soko tica siva, soko tica Vujačiću Turo, uz Ivicu zelenu planinu; on ga ćera, uteć mu ne ćaše, no ga Marun bogom bratimio: "Bogom brate, Vujačiću Turo, ne izgubi brata rišćanina" Časnijem se krstom

; Pobježe mu Vuča dženerale Na njegovoj tankoj bedeviji, Poćera ga na Šarinu Marko; Brza mu je pusta bedevija, Šćaše uteć ' gradu Varadinu; Ljuljnu Marko teškom topuzinom, Pa je pušta za njim preko polja, Udari ga sapom od topuza, Pade Vuča u

ću skupit, moje Dalmatince I Hrvate, plaćene soldate, Postaviću po granici vojsku Što uteče ispod sablje tvoje, Neće uteć , ispod meča [ 34 ] moga "Kad sultanu ona knjiga dođe, On sakupi silovitu vojsku Od sve Bosne i Hercegovine, Rumelije i

prevario, Ni na Turke srce pregrabio, Da opali svoga džeferdara, Da ni dalje ne poplaše Turke; E su brzi na hatove Turci, Uteć ' će ni Gacku širokome; Dok ne čuju tvoga džeferdara, Ali moju vezenu šišanu. "Skoči Šćepan, kao soko sivi, Oko druma

crnogorskog kneza: "O Jovane, knežev sekretare, Ka ' si juče doša ' sa Cetinja, Ti znaš ove klance i bogaze, Možemo li uteć ' Gori Crnoj, Da mi naše glave sačuvamo? "Ali Jovan njima progovara:" Braćo moja, hrišćanski konsul Pogledajte polje

, Dok bi dobro krila umorio, Akamoli junak pregazio S kalčinama i opančinama, A brži su na hatove Turci; Da bježimo, uteć ' ne možemo, Da čekamo, čekat ' ne smijemo, Pogani su od Nikšićah Turci, Svakojemu posjeći će glavu Ovđe ima careva

bez obzira; vojske će se mnogo turske, ako silna pregne bježat, moć posjeći u pobjegu, al ' će paša i gospoda sva znatnija uteć , braćo, na hatove ka vjetrove, - ni jedan vi glave neće od njih u boj izgubiti. A đe glava pobijenoj ne pogine vojsci

pješca i brza konjika, i za Vukom pošli u poćeru. Bježi Vuče kako soko sivi. A da vidiš bega Ljubovića, prepade se da će uteć Vuče, naprijed mu glase proturio širokomu Polju Gatačkomu, bijelome gradu Metohiji: "Ko je Turčin, za Muhamed sveca

; Crnogorci, sokolovi sivi, osamdeset glavah posjekoše i Osmana živa uhvatiše na viteza konja pod oružjem; ama oni uteć ne oćahu, nego više svatit ne mogoše. Svaki nosi hajduk po tri glave, nose turske sjajne džeferdare, vode turske konje

s pobratimom od Prediša knezom a šestina samo utekoše - šesti bješe Nikac od Rovinah, i na Nikcu sedam osam ranah. Ama oni uteć ne hoćahu, no ih srete crnogorska vojska. a pred vojskom Đikane serdare. te oteše svoje sokolove, na smućene Turke

, no sad, brate, da mu udarimo. "A Minja je bratu govorio:" Ne, Mileta, brate od matere Strah je mene i bojim se ljuto e će uteć ovčar od ovacah, glas će doći Lastvom Ozrinićkom, a skočiće ovčari čobani: Čevljani su sivi sokolovi, oće naše