Buguszewska iz Polica, dok je nagradu za najboljeg libera dobila Weronika Olipra iz Krakowa. Igračice Don Bosca, Iva Đikić i Tina Burić, proglašene su za najboljeg napadača i srednjeg blokera. Nagrade je osvajačima podijelio don Ivan

dobrote čine i potpisi članova rukometnog kluba Zagreb Croatia osiguranje, Slavena Bilića, znanstvenika Ivana Đikića te Tarika Filipovića, Mirka Fodora, Janice i Ivice Kostelić, Duška Ćurlića i Alfija Kabilja. Pogledajte

. Istina je da je rijetkost da autor piše o svojim kompetencijama, ali u državi koja se odriče briljantnog dr. sc. I. Đikića , lako je prešutjeti i jednog provincijskog nastavnika.

pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Đikić , sa 7 glasova od 10, nije dobio dovoljan broj glasova da bude izabran za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i

od 10, nije dobio dovoljan broj glasova da bude izabran za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Đikić kaže kako nije razočaran, iako nije jasno kako je prije mjesec dana dobio 12 glasova te ga je to isto vijeće na temelju

dana dobio 12 glasova te ga je to isto vijeće na temelju toga predložilo za člana. Đikić nije primljen kao dopisni član jer djeluje i u Hrvatskoj te bi trebao biti član suradnik ili redoviti član HAZU-a.

i antologije gange te je prvu sastavio Anđelko Mijatović [ 7 ], a zanimljive su izbore zavičajnih gangi priredili Ljuba Đikić [ 8 ], Petar Ujević [ 9 ], Marko Dragić [ 10 ], Vlado Vladić [ 11 ] i drugi. Neizostavan je izbor gangi i u župnim listovima i

u njegovim istupima kao pouzdan lajtmotiv. Đikića prethodno ustupio zdrugu "najutjecajnijih" dnevnih novina, kako bi on na vrijeme pripremio teren za harangu, što je

, šute zbog konformizma, odnosno zbog čuvanja vlastitih interesa kazao je prije dvije godine molekularni biolog Ivan Đikić , nesuđeni hrvatski akademik, ali član njemačke akademije Lepolodina i jedan od najcitiranijih hrvatskih

mladih ljudi u nastavnički poziv, bile su najznačajnije smjernice inicijative koja nije zaživjela. Nepoželjni Đikić i Radman

podiglo zbog činjenice da neki ugledni znanstvenici nisu primljeni u HAZU, pa je tako 2010. propala kandidatura Ivana Đikića za dopisnog člana, nakon što je 2006. HAZU odbio primiti u redovno članstvo Miroslava Radmana, člana Francuske

primljen je tek lani, dok je riječki profesor Stipan Jonjić umjesto u HAZU, primljen u njemačku Leopoldinu, poput Đikića . Neki zaslužni znanstvenici poput pokojne povjesničarke Mirjane Gross nikad nisu dočekali primanje u HAZU.

i priznanja. Kompanijske komunikacije Ericssona Nikole Tesle Đikić , jedan je od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika koji se bavi istraživanjem tumora. Rođen je u Zagrebu gdje je

. Pet godine znanstveno se usavršavao u laboratoriju prof. Josepha Schlessingera u New Yorku. Od 1997. godine Đikić je radio u Ludwigovom Institutu za istraživanje raka u Švedskoj da bi 2002. godine postao redoviti profesor na

. Od 2009. godine direktor je Buchman Instituta u Frankfurtu u kome trenutno radi oko 150 znanstvenika. Prof. Đikić dobitnik je niza prestižnih nagrada među kojima se ističu priznanja američkog (AACR) i europskog (EACR) udruženja za