U glavi sto pitanja. Ipak, u pogledima sreća. Dječja sreća. I iščekivanje. Ne treba im puno. Gledamo u Mosor, tamo idemo Šapću s uha na uho. Tamo idemo. Tamo idemo. Napokon Sitno Gornje. Iskrcavamo se... par riječi o ponašanju, hodanju, cvijeću i

nas. šapću na taj dan.

tezi gradite zaključak. šapću anketna pitanja, oni s druge strane sigurno imaju čudno mišljenje o meni.

biću usadila strah. Ubojstva, progoni, kazamati. Taj strah se osjeća i danas kad imamo svoju državu. Ljudi i dalje šapću po caffee barovima i javnim mjestima kad komentiraju važnija politička događanja. Nekad je palila i žarila UDBA, a

, sva zadivljena, promatra nadzemaljsku ljepotu. Oči joj se žare od neopisive sreće, obrazi gore, a usne nešto šapću . Bila je kao nevin anđeo koji se bacio na koljena pred napola otvorenim rajskim vratima. Najedanput začuje iza sebe

putem svoje braće po bahatosti. Priopćenja, saopćenja, loše vijesti danas, bolje vijesti sutra... Urlaju umjesto da šapću . Vrijeđaju nas. Gospodin Račan je teško bolestan. Zašto se vulgarna gospođa Antunović, okružena mikrofonima,

.. Nebeska svjetlost krošnje mu lomi.. Nježno vjetar šumi u granama.. Savija ga i priča o ranama.. Duboke su rane tiho šapću njegove grane.. Sve su duše tamo tihe.. Ne čuje se glas.. Možda samo vjetar kada jače puše razdrma uspavane duše.. Njima

je glavni chef restorana Nerua Josean Martinez Alija. šapću te se oslanjaju na ono što vide.

. Dečko se zaigrao i prešao blizu 38 km. Dakle, ruksak se umorio, pa bi da malo odmori. A do Zaprešića, diskretno mi šapću noge, ima još hoda.

. Protagonistima Božanske gladi ne ostaje ni to. Izuzme li se nešto malo mucanja na globalnom jeziku, njihova usta ne šapću ništa. A kad ne šapću, moraju ili ljubiti ili gristi. Darija Lorenci i Leon Lučev u režiji Damira Zlatara Freya, vrlo

Božanske gladi ne ostaje ni to. Izuzme li se nešto malo mucanja na globalnom jeziku, njihova usta ne šapću ništa. A kad ne šapću , moraju ili ljubiti ili gristi. Darija Lorenci i Leon Lučev u režiji Damira Zlatara Freya, vrlo samostalnoj

razgovara za trećim stolom nema razloga za zabrinutost. Ja čujem što pričaju i za četvrtim stolom. Ä ujem susjede kako šapću :

i dana oči joj nježno ispiru lice gorkim biserima... Polako kližu te bolne perle i ostavljaju trag... a usne joj tiho šapću u polusnu: zašto? zašto srećo? pa htjela sam samo da si tu...

se o luda li besmisla upravo molitvom od Boga odalečuju. Kud nas to vodi i kamo će nas dovesti? Moji mi dušići neprestano šapću : Evo bo se zemlja zapari, uzdiže se maglica srdžbe Njegove i zbi se u tmast i crn oblak, koji će se rastvoriti i pustiti