, nastojeć kako bi svojim spravnim stasom i sitnim korakom prikrila teret šezdesetgodišnje starosti... žeglo srpanjsko sunce, a kroz poluzatvorene kapke dopiralo u Kodolićeve sobe jedva toliko svjetla, da se je mogao predmet od

je on smotavši se u jami u klupko, kada je u slijedeći tren opet nešto zviznulo i Loborca je zapeklo na glavi. Meso ga je žeglo , ogrebotina je krvarila, i on je sav blatan i prljav tackao po glavi i čas glupo gledao u krvave prste, a čas se opet gladio

viri iz krvava mesa, i dok je rana još bila mokra, te se nije preko svega uhvatilo mrenasto tkivo, nego je još sve palilo i žeglo , onda je Jambrek plakao kao dijete koje sanja bolan san.

su žmirkale krmeljavim očima, godila im je briga i ljubav, nježan osvrt na povijest njihovog mukotrpnog rada. Sunce je žeglo s neba pravo u šije pognutih berača, dlakave, žutozelene pčele rojile su se oko grmova. Ljudi su široko zamahivali

suzu vidio koja je potekla iz srca, ali ni toga Proljeće dođe, njemu se nije zelenjelo, i dođe ljeto, ali ljetnje sunce žeglo ga je nemilo te jasnije pokazivalo svu tu bijedu i kukavštinu, a zima stjerala bi ga u mračni, zadušljivi zrak zatvora da

¶ žeglo kišom nakvašeno tlo. Vlaga je svakim trenutkom rasla sve više, a time i rijedila zrak, koji nije stizao u pluća naših

i tisuća takovih noći... Proživi se puno, odviše. žeglo , miris trava jenjao, po nebu se pojavili sitni pahuljasti oblačići snježna veziva. Iz šume, iz Hajke, u stostrukoj se

. Na leđa, pa na treći vagun. Na treći vagun, to ti je, zemljače, na treći sprat na parabrodu. žeglo ... sve je to za nas rabotnike bilo isto. V aljalo je to, zemljače, izdurati. Spavali smo po lagerima daske u luci, lager

duge što se savija pred njim. Sjetiše se da nekad davno, davno u njihovoj mladosti bijaše i u njima neko svjetlo što ih žeglo i dizalo, ali ga oni malo-pomalo gasili, jer su mislili da toga svjetla ne treba jer ga ni drugi nijesu imali. A sada je

vino u čašama ljuljalo. Mene nešto čudno steglo oko srca, i najvolio bih bio povratiti se kući, ali je sunce svejednako žeglo pustu okolicu, i ostanem da čekam večer. Za nekoliko časaka svi se uzdišući odmarali iza smijeha. - A ja, za dlaku što

i u alci pokazati svoje junaštvo. A kako je to lijepo bilo pred hiljadama što se okupe da vide tu sjajnu trku To je polje sad žeglo silno sunce, tako da je nad njim titrao zrak od žara usijane zemlje. Činilo se izdaljega bez išta živa, ali pod vrbama

i umuknu. Salko se više nije vidio: bit će da je još davno zašao među vrbe i rakitu kraj Cetine. A sunce je svejednako žeglo , i tišina činila se još veća nego prije.

nemir obuze sve. Nova vika, pljesak i glazba. I dugo je vremena prošlo dok se umirilo ljudstvo. Sunce je sve slabije žeglo , i popuhnu lagan zapadnjak noseći prašinu s trkališta, a svjetina postade još veselija. Između druge i treće trke

. Hajdemo tamo Nije mi bilo drago s njime ići, a još manje ostati samu, pa smo već za po sata bili na prijevozu. Sunce sjalo i žeglo što je moglo bolje, ali sočno zelenilo i vlaga oko rijeke blažili njegovu silu i stvarali blago proljeće usred plamena

, pašnjacima i gdjekojom potleušicom slamnata ili pločasta krova nad kojim se vio plavičasti dim. Sunce sve jače žeglo , te se već iz dubrava čulo oštro struganje cvrčaka. Konji u kasu, a mi sjedeći počeli da se znojimo. Kako se bližilo podne