naš Draganić, te bojom i kistom izrazio svoje osjećaje prema rodnom kraju, koji na njegovim slikama diše, miriše, žubori i cvjeta.

Svatko osjeća Slobodu... ne osjeća se robom, Lijek tad tutnji, kao lavina on zbori Zatim nas umiruje... milostivo žubori .

su visovi daleki kako je tamo gdje uvijek odleti. Nije mi žao zime ljepše mi je s proljećem sve mi se lakše rimuje. Dok žubori potočić plavi žuti sjaj prosut će jaglac po travi. Opet će jezero moćno disat. Opet će ljubičica zamirisat. Opet ću ja

i bistre vode. Njegova plava boja opija oči u kontrastu sa čudnovatim zelenilom pod strmim padinama kanjona. žubori . Ispire vapnenac koji je i zaslužan za strme i visoke planinske lance Alpa. Voda žubori, a ja ulazim sve dublje u dolinu.

strmim padinama kanjona. žubori , a ja ulazim sve dublje u dolinu. Šume su sve gušće, zrak je hladan i tako lagan da je svaki udisaj pravo zadovoljstvo.

ružičastih cvjetova i ukrasnih grmova dunjarice, gospine trave i geraniuma. U gotovo centralnom dijelu vrta nježno žubori mala vrtna fontana kao element života, ali i kao skulpturalni element koji će privući svaki pogled. U desnom vanjskom

penjati po njoj. žubori oko kamenja i hita gonjen gravitacijom ka svome počinku negdje u slanom moru oko Starigrada brzo napredujemo. Krećemo

u djelo. žubori poput potočića zvonkim riječima koje se pretaču u rečenice, rečenice u dijalog mene i nje.

seks na haubi automobila u ranim večernjim satima 21. lipnja (a komarci zuje na sve strane, potočić u daljini žubori ...) ili na ljuljački lokalnog dječjeg igrališta nešto kasnije te iste većeri. (Teorija Zavjere 17.03.2008.,

, ali ne mogu, vječno je taj osjećaj prisutan i iz prikrajka mi narušava sreću, muti vodu ljubavnog potoka, koji nježno žubori u mojim grudima. Zaljubio sam se, sad, u ovim godinama kad bih trebao biti dovoljno mudar i ne dozvoljavati sebi

žubori drveće se hvali svi su vas upoznali. O, djevo mila slušajući priče o vama zaljubio sam se i danima parkom lutao ne bi li vas

I ponovo se okreneš da se naježiš mutnom i skrivenom kamenu koji udišeš svakim danom. Ne gledaj u dno. I viri plavo nebo. I žubori rijeka. I miriše more. I skriva te ovaj kamen pod nogama, i grli te hladnim velikim teškim rukama. Ne vjeruj da ćeš stići

uvezani svi skupa, od vrha državne politike, sudstva, medija i kriminala, u jedan idiličan pejzaž gdje cvrkuću ptice i žubori potočić, sve dok lova kruži dobro zacrtanim putanjama ", piše Martina Mlinarević-Sopta o Pukanićevim SMS-ovima.

u vakumu vremena nikad dočekanog U zabludi pravog trenutka I onda se odjednom para pretvori u kap Poteče potokom želja Žubori Brza Preko slapova misli Mahnitim virovima pretvorenih u osjećaj Krene prema plavetnilu Ne brinući za salinitet