za sve one koji su nam na srcu. 1 Kr 19,8). Pošao je, umoran od života, a na svetoj gori susrest će se s Božjom blagošću koja ne razara i ne uništava. Važno je

o velikoj budućnosti koju nam Bog sprema. Smrt nema više posljednju riječ, već život vječni. 1 Kr 17, 17 - 24)

njegovo ti jedini poznaješ srce sviju da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima. ( 1 Kr 8, 37 - 40)

i raskoši, svoj je dvor često puta krasio statuama već spomenutih kerubinskih anđela, ali i životinja i biljaka ( 1 Kr 7, 1 - 44). Lavovi i volovi nalazili su svoje mjesto u božanstvima poganskih naroda, ali ovo izgledno Davidu nije

Davidu nije smetalo. Štoviše, čak je zvao Hirama, majstora izrade predmeta od tuča da ovi kipovi budu na razini ( 1 Kr 7, 13 - 14). Ujedno, kerubini su, u viziji proroka Ezekiela, uz ljudsko imali i lavlje lice a ovo je primijetio na slikama

prijestolje od bjelokosti, kojemu su vodile stepenice, bilo je temeljito urešeno kipovima dvanaest lavova ( 1 Kr 10, 18 - 20).

će se pred njegovim anđelom klečati (Otk 3,9), a slične, još očitije primjere, nalazimo i u Starom zavjetu (Jš 5, 13 - 15; 1 Kr 1,16; 1,23; 1,53; 18,7; 1 Ljet 21,21; Dn 8, 15 - 17).

samog sebe za život svijeta iz svojega, probodenog SRCA dao život crkvi iv 19,34 1 kr 17 - 24 ps 30 Gal 1 11 - 29 Lk 7,11 - 17

Božjih darova i vraćanje na grijeh. 1 Kr 19, 8). Četrdeset je broj dana tijekom kojih su građani Ninive činili pokoru da dobiju od Boga oproštenje (Post 3, 4).

(Post 3, 4). Četrdeset je također broj godina kraljevske vladavine Šaula (Dj 13, 21), Davida (2 Sam 5, 4 - 5) i Salomona ( 1 Kr 11, 41), prvih izraelskih kraljeva. I u psalmima se razmišlja o biblijskom značenju razdoblja od četrdeset godina,

dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju« ( 1 Kr 8, 56). Kao što je Bog već u prošlosti doveo narod u ovu zemlju i dao mu da izgradi hram, tako to čini i sada. I sam prorok

samo Isusova misao. Nalazimo je divno i snažno zapisanu u Salomonovoj molitvi, kojom se obraća Bogu (prvo čitanje: 1 Kr 8,41 - 43) govoreći: I tuđinca, Gospodine, koji nije iz tvojega naroda, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena

Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova komu služim, neće ovih godina biti ni rose, ni kiše, osim na moju zapovijed" ( 1 Kr 17,1). Stajati pred licem živoga Boga - to je naš poziv. Sveti ga je prorok živio prije nas. On je stajao pred licem Božjim