nemoguće, ne-vid konstrukcije. Azot će u performanceu, primjenjujući Protomajstorove upute, improviziranim akuzmatičkim muzičkim pristupom u prostoru ostaviti šifre svog grada od zvuka.

u nama, s nečim što je istovremeno intimno i eksteriorno i Lacan je iznašao odličnu riječ za to, naime ekstimno. Akuzmatički glas, glas iza zavjese

, ta zona neodređenosti, neodredivosti, možda se najjasnije pokazuje u nečemu što se u novijoj literaturi naziva akuzmatički glas. Taj je termin upotrijebio Pierre Schaefer, čuveni francuski kompozitor konkretne muzike (Traité des objets

(Traité des objets musicaux, 1966.), a zatim i Michel Chion, također kompozitor, muzikolog i filmski kritičar. Što je akuzmatički glas? Jednostavno, glas kojem ne vidimo izvora, kojemu ne možemo locirati izvor. Ne znamo odakle izlazi, na koje

, prvi glas koji čujemo, primjer je paradigmatski i majčin glas koji određuje toliko toga u ranoj sudbini djeteta baš je akuzmatički glas, dakle glas kojemu dijete ispočetka ne može odrediti izvor. Akuzmatički glas je tako prvo, izvorno iskustvo

toga u ranoj sudbini djeteta baš je akuzmatički glas, dakle glas kojemu dijete ispočetka ne može odrediti izvor. Akuzmatički glas je tako prvo, izvorno iskustvo svakog glasa, kao glasa drugog.) Ali ono što me zanima, i što mogu samo ukratko

iskustvo svakog glasa, kao glasa drugog.) Ali ono što me zanima, i što mogu samo ukratko naznačiti, je veza između akuzmatičkog glasa i filozofije. Odakle proizlazi ta riječ, akuzmatičko? Jednostavno, prvi koji je ikad sebe nazvao filozofom, i

je samo slušao kako učitelj predaje skriven iza zavjese, a nije ga mogao vidjeti, i to bi potrajalo pet godina. To je bio akuzmatički dispozitiv, te tako akuzmatički glas stoji na samom početku filozofije. Učitelj iza zavjese koji predaje a ne može se

skriven iza zavjese, a nije ga mogao vidjeti, i to bi potrajalo pet godina. To je bio akuzmatički dispozitiv, te tako akuzmatički glas stoji na samom početku filozofije. Učitelj iza zavjese koji predaje a ne može se ga vidjeti, nevidljivo biće glasa

. Rastjelovljeno tijelo još se više nameće, ima još veću snagu, učenje zadobiva veći autoritet kad ga podupire taj akuzmatički glas. Duh dobiva jedno novo tijelo u glasu, u njegovoj auri, i baš zbog toga je toliko djelotvoran. Diogen Laertije

bio predmet cijelog kulta i da je stekao status božanstva. Možda to nije nepovezano s tim mehanizmom možda moramo taj akuzmatički dispozitiv shvatiti kao stroj za proizvođenje božanskih efekata, efekata svemoći i sveprisutnosti. (Doduše i u

efekata, efekata svemoći i sveprisutnosti. (Doduše i u Bibliji, i u mnogim religijama, Bog često nastupa upravo kao akuzmatički glas.) I možemo samo naslućivati što se događalo s jadnim učenicima kad bi se nakon pet godina podigla zavjesa a oni

stvar morala pretvoriti u komediju, još gore, u komediju koju nitko nije htio javno priznati. akuzmatička šutnja

koju nitko nije htio javno priznati. akuzmatički dispozitiv, onda imamo na kraju opet jedan akuzmatički lik, naime lik psihoanalitičara. I psihoanalitičar je netko

akuzmatička šutnja akuzmatički lik, naime lik psihoanalitičara. I psihoanalitičar je netko koga se ne vidi prema Freudovim uputama on sjedi iza kauča