A. Canovom . Bio je voditelj Ureda za graditeljstvo u Trstu ( 1807 ), mjerodavan za Trst, Istru, Akvileju i Goricu . God. 1815 18. projektirao je i vodio izgradnju javnih zgrada, a među njima i savudrijski

Severa, do kasne odnosno kršćanske antike . Kroz ova povijesna razdoblja poveznica je Jadranski bazen od Akvileje do Salone i Narone . Prvi je dio knjige kompozicijski i tematski podijeljen na šest poglavlja : Uvod

je kao rimski vojnik otvoreno svjedočio za Krista . Oboje su bili prognani iz Rima i nastanili se u Akvileji , na sjeveru Italije . Tamo je Krševan pogubljen, a Stošija je s grupom kršćana pomagala prognanike

cesta ( lat . Via Flavia ) Flavijevska cesta ( lat . Via Flavia ), antička cesta koja je polazeći iz Akvileje povezivala tri rim . kolonije u Istri . Prolazila je zaleđem Kopra prema Bujama preko brdovite unutrašnjosti

. No, patrijarhov autoritet je konstantno bio razlogom teritorijalnih razmirica okolnog plemstva . Akvileja je bila jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova . Iskapanja su otkrila jednu ulicu i sjeverozapadni

Navještenja Blažene Djevice Marije koju je na mjestu starije crkve dao izgraditi biskup Antonius Zara iz Akvileje . Pićan je od 524. - 1788. bio biskupija, koju mnogi smatraju petom biskupijom na svijetu . Posljednji

1910. godine radi u Austrijskom arheološkom muzeju u Beču, a od 1913. ravnatelj je Arheološkog muzeja u Akvileji . Poslije I. svjetskog rata talijanske vlasti su ga internirale u Rim . Oslobođen je 1920. godine .

Langobarda preselio u Grado noseci sa sobom tjelesa mucenika Hilarija i Tacijana . To je pak znak da su u Akvileji bili u velikoj casti . Nažalost, o ovoj dvojici mucenika imamo jako malo podataka . Iz

pješčani sprud, Lido, štiti u laguni počinju u 5. stoljeću . Tada su od Huna progonjeni stanovnici Akvileje pobjegli na neke od tih močvarnih otoka . U tom skloništu začelo se vojvodstvo sa duždem na čelu (

to tlo bilo plodno za kult frigijske Kibele . Zahvaljujući, k tomu, blizini važnog rimskog centra Akvileje te doseljenicima koji su štovali Veliku Majku, kult se raširio i u Istri . Iz Pule potječu tri zavjetna

2.195 komada čuva u pulskom arheološkom muzeju . Preko 90 posto kovanica čine one kovane u obližnjoj Akvileji , a najčešće je na reversu prikaz božice Rome u hramu . Pretpostavlja se da je riječ o vojnoj blagajni

zadarske Crkve . Krševan je bio vojni časnik Rimskog carstva a 304. g. za vrijeme Dioklecijana mučen je u Akvileji , čijoj je pokrajini neko vrijeme pripadao i Zadar . Živio je u Rimu gdje je primio kršćanstvo kojem

potpada pod franačku vlast . Slijede nesigurne godine u kojima se izmjenjuje vlast patrijarha iz Grada i Akvileje te tršćanskih biskupa . No jačanje Mletačke Republike koja nameće svoju vlast u Istri prisiljava Umag

izgradnju i direktora likovne akademije . Bio je ljubitelj antike, a sudjelovao je u iskapanjima u Akvileji i Puli . Divio se Vitruvijevu, Vignolinu i Palladijevu djelu . Između 1814. i 1818. dobio je veću

je naslov jutarnjih sesija drugoga dana simpozija, podijeljenih na izlaganja posvećena Veneciji te Akvileji i Gradu . O gradu na lagunama prvi je govorio Gherardo Ortalli ( Aquisgrana 812 : Le premesse degli

nalazi njegovo tijelo . Izvukavši ga iz mora, nekim čudom se glava spojila s tijelom te je preneseno iz Akvileje u Zadar . U Zadru se na njegov zagovor dogodilo mnogo čudesa pa se do danas štuje kao zaštitnik grada

Skidanje s križa i Polaganje u grob ) . Humske freske datiraju čak iz 12. stoljeća, kada Hum pripada pod Akvileju . Autor je nepoznat . U zidove crkvice uparani su i mnogi glagoljski grafiti, među ostalima i Humski

Mohor ) . Po legendi Hermagora je bio učenik Sv. Marka evanđelista, prvoga propovjednika kršćanstva u Akvileji . Postao je mučenikom u doba cara Nerona . Kult Sv. Mogora franačkim posredništvom širio se od Istre

vjeruju da oslobađa od okova . Sveti Zoilo - manje poznati zadarski svetac . Bio je svećenik u gradu kraj Akvileje u 3. st. Nakon mučeničke smrti sv. Krševana izvukao je mrtvo tijelo iz mora koje se na čudan način