Ivan grot Čikulin, ali očigledno loše, jer mu ga kralj oduže prije isteka zakupa i pokloni Althanima. Razlog cijeloj toj iznenadnoj zbrci bijaše vrlo trudna markiza Marija Ana, ustvari omiljena kraljeva ljubavnica, koju je grof Althan samo formalno oženio. Čak su mu i tri sina nevjerovatno bila nalik mlađahnom Karlu IO. Svi su nosili prezime Altan, ali bijahu jake hab-sburgove krvi. No, bez ikakvih prava na prijestolje. Tih su godina u kojima se upravo nalazimo, u
vrijeme Čakovečko je vlastelinstvo u zakupu držao grof Ivan Čikulin, a 1719. godine kralj Karlo VI. darovao ga je češkom grofu Mihalju Ivanu Althanu i njegovoj ženi Ani Mariji Pignatelly. Postavši velikim županom Županije Zala, grof Althan je Međimurje otrgnuo od Hrvatske i utjelovio Mađarskoj. U sastavu Županije Zala ono će ostati do 1785. godine. Od 1785. do 1791. bilo je u Zagrebačkom okružju. Od tada do 1848. ponovno u Zaladskoj županiji kada će ga Hrvatskoj ponovo
hrvatske loze bili su Mihovil Aleksandar ( 1842 - 1916 ) i Marija Otilija ( 1847 - 1916 ). Djelatnost: Mihovil Ivan Althan bio je c. kr. komornik, pravi tajni savjetnik, vrhovni konjušnik i veliki župan Zaladske županije. Marija Ana Josipa Althan bila je mecena umjetnika i znanstvenika. Pomagala je gradnju sakralnih objekata u Međimurju. Mihovil Ivan Althan bio je potpredsjednik Vrhovnog suda u Beču i potpredsjednik Češke dvorske kancelarije. Bio je predsjednik istažnog
bio je c. kr. komornik, pravi tajni savjetnik, vrhovni konjušnik i veliki župan Zaladske županije. Marija Ana Josipa Althan bila je mecena umjetnika i znanstvenika. Pomagala je gradnju sakralnih objekata u Međimurju. Mihovil Ivan Althan bio je potpredsjednik Vrhovnog suda u Beču i potpredsjednik Češke dvorske kancelarije. Bio je predsjednik istažnog povjerenstva za istragu bune križevačkih seljaka 1755. Mihovil Antun Ignjac ( brat Mihovila Ivana ) Althana bio je
II. ( 1785. - 1789. ) kada je Međimurje sa Zaladskom županijom pripadalo Zagrebačkom disktriktu, 2 ) te od 1848. - 1861. godine kada je Međimurje pripadalo Hrvatskoj, trajalo do propasti Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine. Grofovi Althan gospodarili su Međimurjem 71 godinu, no dospjeli su u velike dugove pa su bili prisiljeni prodati Međimurje. Tako su u posjed došli 1791. godine grofovi Feštetići podrijetlom iz Turopolja kupovinom za 1.600.000 forinti
na visoku razinu, pozdravio je sve vjernike, kako domaće, tako i goste iz drugih župa. Biskup Huzjak je govorio o sv. Roku, njegovu životu i njegovoj važnosti danas. Ove godine obilježava se 251. godišnjica zavjeta koji je grof Mihael Althan IV dao sv. Roku, moleći 1760. godine da kuga zaobiđe taj kraj. Na misi su čitali članovi aktivne udruge Prijatelja sv. Roka iz Draškovca. Udruga je sudjelovala i u prošeciji do crkve u Draškovcu, noseći kip sv. Roka. I ove godine iz Goričana
Dimitrije Čak po kojem je kasnije grad Čakovec dobio ime. Vlasnici utvrde, ujedno gospodari Čakovca i Međimurja, često su se mijenjali. Tijekom stoljeća u nekoliko se navrata nadograđivala, posebice u razdoblju obitelji Zrinski i Althan . U novije vrijeme utvrda je imala više različitih namjena, no danas je srdišnji simbol međimurskog identiteta i tradicije
Feštetići dolaze u posjed Međimurja, najsjevernijeg dijela Hrvatske, koje se, inače, povremeno kroz stoljeća administrativno nalazilo u sklopu ugarske županije Zala. Za cijenu od 1.600.000 forinti od dotadašnjih vlasnika grofova Althan kupio ga je grof Juraj Feštetić stariji. Došavši u Međimurje, grofovska obitelj počinje u njemu razvijati poljoprivredu, industriju, obrtništvo i trgovinu. U Čakovcu su u današnjoj zgradi stare bolnice uspostavili upravu svojeg
je mandat Povjerenstva bio istražiti odnos podložnika prema zemaljskim gospodarima te štete koje je banderijalna vojska nanijela puku i vlastelinstvima tijekom pacifikacije u ožujku 1755. Na čelu Povjerenstva bio je Mihovil Ivan Althan , međimurski vlastelin i veliki župan Zaladske županije. Ostali članovi Povjerenstva bili su: Ivan Juraj Müllensdorff, dvorski vijećnik Vrhovnog sudbenog vijeća, Gabrijel Pécsy, prisjednik Stola sedmorice, Adam Naissich ,
u modernu renesansnu palaču. Upravo su grofovi Zrinski, kojima je Stari grad Čakovec bio najveći i najbogatiji posjed, u gradu potaknuli ne samo materijalni, već i duhovni razvoj. Nakon Zrinskih, gradom gospodare češki grofovi Althan u čije vrijeme grad pogađa velik potres 1738. godine. Isti gospodari temeljito obnavljaju grad, a renesansnoj palači dodaju barokna obilježja ni ne sluteći da će u njihovom zdanju dva stoljeća kasnije biti šećerana, a potom i središte
su ga postepeno nadograđivali. Sastoji se od vanjskih obrambenih zidina, bastiona, koji su jedinstveni u Hrvatskoj jer su umjesto od zemlje sagrađeni od opeke u obliku četverokutne palače. Današnji oblik dobiva za vrijeme obitelji Althan oko 1743. koja staru renesansnu palaču Zrinskih pretvara u monumentalni barokni dvorac. Nekada je njegov park sezao sve do nekoliko kilometara udaljenog mjesta Šenkovec, gdje se nalazi mauzolej obitelji Zrinski. Danas se oko dvorca
u renesansu utvrdu s raskošnom palačom. Na rijeci Muri organizirali su obranu od Osmanlija izgradivši snažni fortifikacijski sustav neku vrstu « međimurske vojne krajine ». Nakon potresa 1738. godine u vrijeme gospodstva grofova Althan Stari grad je, po temeljitoj obnovi, dobio barokno obilježje. Tijekom 19. i 20. stoljeća u Starom su gradu bili smješteni različiti gospodarski i javni sadržaji. U administarativnom smislu Međimurje je gotovo kroz čitavu svoju
grada tvrđava Stari grad, koja je tokom povijesti više puta bila nadograđivana te je mijenjala više vlasnika. Tako je obitelj Zrinski za svog stolovanja u gradu tijekom 16. stoljeća preoblikovala tvrđavu u renesansni dvorac, a obitelj Althan je na njemu tijekom 18. stoljeća ostavila barokni pečat. Danas je Stari grad dobio muzejsku funkciju, te je u njemu smješten Muzej Međimurja. Osim Starog grada, vrijedan kulturni spomenik u Čakovcu je svakako barokni samostan na
kojih je balkon. Prilikom pregradnje poslije potresa ( graditelj A. E. Martinelli ) očuvan je u prizemlju gotički portal. U palači postoji niz kvalitetnih baroknih detalja od kovana željeza: vrata, balkon, rešetke, ograde. Grofovi Althan su u XVIII. st. podignuli na bastionu visok zvonik u kojemu je zvono gotičkih oblika. Tik do tvrđave u parku nalazi se barokni kip sv. Jeronima, djelo V. Königera ( 1766. ); tada se, naime, vjerovalo da je taj crkveni otac Međimurac, rodom iz
( 17 ), Kristinu ( 19 ) i Kristijana ( 22 ). Istoga dana njihov sin Patrik bio je jedan od 76 krizmanika župe Nedelišće, koje je krizmao biskupov izaslanik preč. Josip Grošić Althan bio je komornik na dvoru Karla VI. te je zbog svojih zasluga dobio Međimurje na dar. Također je postao i župan Zaladske županije, u čijem je sastavu tada bilo i Međimurje Kako je predavač iznio mnogo zanimljivosti o Draškovcu, nakon