izmjene plinova . U ronjenju na dah mrtvi se prostor poveća upotrebom disalice . Dakle, zrak je sada u alveoli i počinje izmjena plinova, a da bismo je u potpunosti shvatili potrebna su dodatna objašnjenja . Zašto

dodir te sa boli . Kako bolest napreduje zahvaća i potporni organ zuba - parodont, koji učvršćuje zub u alveoli čeljusti . Bakterije zubnog plaka, otečenost gingive pogoduju formiranju zubnog džepa koji postaje

kao kod nedostatka vitamina C. Naknadno ili sekundarno krvarenje nastaje kao posljedica infekcije u alveoli , odnosno gingivi . Reakcijsko krvarenje nastaje u toku 24 sata nakon vađenja zuba . To krvarenje javlja

krvne kapilara pluća, CO2 se kreće iz područja višeg pCO2 u kapilari u područje niže vrijednosti pCO2 u alveoli . Nakon ovoga CO2 tijekom pasivna faze - izdisanja napušta tijelo . Ako parcijalni tlak kisika padne

mikrorganizmima ( virusi, bakterije, gljivice ) . Ponekad je vidljivo da korijen zuba u zubnom ležištu ( alveoli ) gornje čeljusti ( maksile ) ima komunikaciju sa sinusom . I to će se vidjeti na MR snimci

vrijednost krvi veća od 7,4 ALVEOLARNA IZMJENA PLINOVA - vrši se preko alveolokapilarne membrane . U alveoli je parcijalni tlak kisika 13,33 kPa ( 100 mmHg ) . Kisik difuzijom prelazi u eritrocit u plućnoj kapilari

davati, ali osjećaj utrnutosti se obično gubi unutar 6 mj Svaki zub se nalazi u kosti, odnosno koštanoj alveoli , koja je sa određenim vlaknima i određenim tkivom povezana sa zubom Te stvari bi ustvari trebao kirurg

ugljičnog dioksida ( pCO2 ) u venskoj krvi u kapilara je oko 46 mmHg, u odnosu na pCO2 od 40 mmHg u alveoli . Pri prolasku kroz krvne kapilara pluća, CO2 se kreće iz područja višeg pCO2 u kapilari u područje

alveole, rana može krvariti i s rubova gingive . Krvarenje se može zaustaviti jedino ako se krv zgruša u alveoli ili u žili iz koje navire u alveolu . Nakon vađenja zuba krv sporo pritječe iz sitne arterije u alveolu

vrška . Tada se očekuje sraštavanje neoštećenih vlakana s korijena zuba i njihovih ostataka na kosti u alveoli te uspostavljanje cirkulacije iz okoline ( alveole ) i unutar zuba ( pulpe ) . Kod djece se, zbog

kirurškom zahvatu i ugradnji aloplastičnog implantata u svrhu reparacije nestale kosti i učvršćenja zuba u alveoli . Postoperativni tijek pokazuje izuzetno dobre rezultate Sažetak : Nakana je ovog istraživanja bila

Parodontni je ligament skup elastičnih vlakana koji povezuje cement korijena zuba i kost te učvršćuje zub u alveoli . Zdrava gingiva čvrsto prianja uza zub, ružičasta je i valovito prati prirodni oblik zuba . Prirodni

razliku od transplantacije zuba kojem se najčešće odstranjuje živac i tako dobiva « mrtav » zub, koji u alveoli ne bude vezan elastičnim vlaknima, već dolazi do čvrste veze između zuba i novonastalog koštanog tkiva

i to presađivanjem zametka umnjaka . Takvim postupkom dobiva se vitalan zub, normalno pričvršćen u alveoli , za razliku od transplantacije zuba kojem se najčešće odstranjuje živac i tako dobiva « mrtav » zub

posljedica ulaska stranog tijela između zuba ili u zubnu alveolu i razvoja septičkog procesa u zubnoj alveoli . Ono što je počelo kao infekcija i nakupljanje gnoja kasnije je tijekom vremena proraslo vezivnim

patologija najvjerojatnije je počela kao mehaničko oštećenje zuba u smislu bilo njegovog pomicanja u zubnoj alveoli kao posljedici djelovanja sile na zub, bilo kao posljedica ulaska stranog tijela između zuba ili u

bio prljav, jer se tako odstranjuju stanice važne za ponovno svezivanje zuba s parodontnim tkivom u alveoli . Osim toga zub se ne smije sušiti niti prenositi u suhom, što se događa prilikom njegova umotavanja

traume postao jako pomičan, potrebno je pažljivo zagristi čistu maramicu ili gazu, te tako držati zub u alveoli na putu do stomatologa . Ovaj postupak je preporučljiv isključivo kod nešto starije i kooperativne

cementne mamuze ( cement na kruni zuba ) u ovom slučaju, rezultat specifičnog samoodržavanja zuba u zubnoj alveoli Sažetak : Bitna je pretpostavka normalne okluzije da pravilno oblikovani i postavljeni zubi štite okolne

a sam zub, obzirom mu je utjecajem kamenca prošireno « ležište » gubi uporište u vlastitoj zubnoj alveoli , te se razlabavljuje i na kraju ispada . Nerijetko se događa da vlasnici sa svojim ljubimcima dođu