Imotska krajina sačinio zanimljiv povijesni osvrt o našem zavičaju, opisujući uhićenje najpoznatijeg hajduka Andrijice Šimića, kao i zanimljivosti o kuli Asan-age Arapovića, knjiške i povijesne osobe iz Asanaginice, u svijetu

ja mišljenja da ovaj Zabok nebude odigral u ovom sastavu do kraja prvenstva.Živi bili pa vidjeli andrijica nego jesi li ti meni sretan kaj si me pobjedil? jesi spaval opce od uzbudenja?

jedini cilj izmanipulirati ovaj napaćeni narod i zadržati postojeće stanje. Kako bi smirio jučer uzavrele strasti, Andrijica danas ustvrdi kako je u Saboru potrebito ostvariti civiliziranu raspravu kloneći se osobnih i stranačkih uvrjeda jer

iz Fatine jame, mater ti se skovrljila ko drača koviljača i da joj nije udatih kćeri odavna bi crkla od glada. Brat ti Andrijica cara služi, Marija Poprda neprestance nagovara najmlađu ti sestru Ljubicu da na svoju ruku u prošnju krenu, nu osim

slijepo i garavo, bolje išta nego ništa. Zgrabiše svi, pa i Jokaš zgrabi Mariju Poprdu, Slavu Pelintravu i nejačka Andrijicu . U tu stopu poštijer: Stan, Jokašu, grom te ne ubio Muštuluk mi vadi, donosim ti sto dolera amerikanskih A Jokaš ti prije

, obrisa usta rukavom, ma onako s uživanjem, naširoko, i strignu obrvama kao da njima početnu riječ hvata. Andrijica taman navršio petnaestu. Osvrnu se momče, siroče, osvrnu se i pogleda, svud jad na se, a tri u se Kud će? Što će? Iz kamena

i sa zetovima gdje će njegove spišulje i tuđi spišanci njega svjetovati i odvrćati od blaga cara Trojana A kad mu sin Andrijica ne htjede i ponovo dati krvavo stečenu nadničarsku zaradicu, i njega istjera iz kuće. I tako s njim ostadoše samo dvije

, a onda ponovo otvrdnu neka crknu Nisam ja odbacio njih, već oni mene Pa mi još i u lice pljunu kano što mi pljunu i brat Andrijica kad mu ono velike pare ponudih? Ne reče li: Ne trebaju meni Judini srebrenjaci? Kakav sam to Juda, pope, kakav sam to Juda

reče li: Ne trebaju meni Judini srebrenjaci? Kakav sam to Juda, pope, kakav sam to Juda, svih ti cjelova Judinih? Andrijica zlu krv na te, već htjede sam sobom upraviti. I, bogme upravi. Pokućari po Slavoniji i među prvima zarađuje. I nikad se ne

kako i dolikuje, nadjene djedovo ime pogotovu što po smrti brata Krile u Americi on postade izravna loza, najmlađi brat Andrijica , također u nemile s ćaćom, dade prvencu ime Ikan u čast pradjeda Kikaša: a poslije ga Bog unesreći s četiri spišulje

na svu djecu, te ni onda kad skapavaše od gladi ne htjede ni od koga koliko je crna pod noktom, ni od udatih kćeri, ni od sina Andrijice , ni od njegove žene Gȁre, a pogotovo ne od Potrkine Nuše. Otkad mu prije nekoliko godina preminu žena Maruka, srvana

siši, već pravi bomboni šareni, nek se dječica jednom u životu oslade moj je Matan na sve mislio. Andrijice , pa veli:

mislio. Andrijica upelio, pripelio i na dušu metnuo, da od djevera Potrke ni zrna soli na dar ne uzimam.

moja uzvraća Nuša ako su braća budalasta, nek je u nas pameti. Valja razumjeti i muhu na izmetu, pa razumi i mene i Andrijicu . Ti mu, seko, reci da si mi novce dala, a meni ih nemoj ni nuditi, jetrvice moja, sunce moje razumljivo

Andrijice , kojemu torbarenje dodija, pa za ušteđevinu nabavi velika kola i konje, te se dade u trgovinu s Bosnom: vozi u