Kao i drugim stvarima, i ovoj se kroz povijest naglasak promijenio i na stvarnost drugoga Kristova dolaska gledalo se ( i gleda se ) sa zaziranjem, dakle sa strahom. No, smije li se kršćanin bojati Krista? Ono što je također novost kršćanske apokaliptike jest da kršćani trebaju nešto poduzeti, a ne pasivno čekati. Sam Isus na više mjesta naglašava potrebu budnosti jer tvrdi: » Ne znate ni dana ni časa ... « Znamo li što dolazi? Osim u vjeri Isusu i onom što nam je objavio, otkrio, bili bismo kao u

preispituje postupke onih koji vladaju u društvu. Također, u pitanju je primjetno kako, evo, mi Hrvati imamo neke tradicionalne vrijednosti, ali malo-malo imamo vlast koja ih želi destruirati. U tom smislu treba se kloniti političke apokaliptike koja stalno očekuje nekakvu katastrofu, neku vlast ili uređenje koje će uništiti naše tradicionalne vrijednosti. To je vrlo teško jer smo kao narod preživjeli i vrlo teška društvena uređenja. S druge strane, posljednjih mjeseci

prije njega. Nekoliko godina globalna industrija opsjena stvarala je napetost o propasti svijeta i na tomu dobro zaradila. Prije dvije godine gledao sam film 2012. koji je bio vizualno vrlo dojmljiv. Stvorena je čitava kultura apokaliptike na filmu, u književnosti, publicistici, u medijima. Nekada je SF literatura bila zaseban žanr, danas se pretočila u druge žanrove, postala je dio mentaliteta suvremenog čovjeka. U našem post-post-postmodernom dobu, u

svodi na uvijek iste mimičke geste i povremene neuspjele pokušaje duhovitosti. To da je fingirano silovanje goleme gumene lutke prije nakaradno nego komično Sladeku, a ni Kelemenu, očito nije jasno. Tako je ova scenska realizacija Apokaliptike naposljetku uspjela samo u jednome. Naime, uvjerljivo nam je pokazala kako je konac svijeta zaista nimalo ugodno iskustvo .

vjeroispovijedi katoličkoga kršćanstva Glavna je i gotovo jedina tema Proklamacija plan paravojnoga udara kršćanske elite na » ukupni poredak staroga svijeta « ( Derleth 1971, 52 ). Ona je izložena stilom u kojem se fantazmi biblijske apokaliptike prepleću sa slikovitošću secesijske poezije i s leksikom modernoga militarizma, a koji ustrajno nastoji ostaviti dojam ozbiljnosti i vjerodostojnosti. Svojevrsna je inverzija, možda i ironija, kad u posljednjem poglavlju Doktora

? Mogu to iskusiti i osobno pitajući onoga Samaritanca koga je Isus iscijelio od gube. On ga je na svojoj koži doživio Isus se u opisivanju naravi kraljevstva Božjega ne služi ni mitologijom, ni astralnim slikama, ni slikama proroka ili pak apokaliptike , nego uzima iz svoga svagdana zorne slike kojima opisuje ono što želi izreći. U svojim slikama zrcali samoga sebe, portretira sama sebe. Stoga farizejima odgovara kako su krivo postavili pitanje spram dolaska kraljevstva Božjega. Ne

Michaela Baya da početkom milenija, dok je stravom još uvijek odzvanjao antihororski vrisak Vriska, obradi izvorni The Texas Chainsaw Massacre činila se suludim pothvatom. Pa ipak, Bay i Marcus Nispel, nesuđeni redatelj Schwarzijeve apokaliptike Početak kraja, napravili su vraški dobar posao. Upravo je njihov Teksaški masakr motornom pilom, low budget remake vrijedan originala, zaradio 80 - ak milijuna $ samo u SAD-u i vratio horore na velika vrata multipleksa, one s okusom

zbivanja, ona ipak traži umjetnika čija bi kazališna vizija imala snagu i autoritativnost adekvatno korespondirala s glazbenom podlogom. Sladek, iako nesumnjivo velik pantomimičar, takav umjetnik ipak nije. Njegovo čitanje Apokaliptike tek je puko nizanje što boljih, što slabijih prizora, međusobno nepovezanih nekom prepoznatljivom dramaturškom okosnicom. Uz pokoji uspjeliji trenutak, poput pojave dviju velikih zastava, čije vijorenje ispunja gotovo čitavu

su: pripovijedanja o čudesima, filozofske škole, tradicionalna religija kao i misterijski kultovi, kult cara, itd. te su doneseni primjeri inkulturacije književnih žanrova poput historiografije, epistolarnog žanra i apokaliptike . Iz toga proizlazi vizija kršćanstva koje je stalno u kritičkom stavu prema poganskom okruženju u kojem raste, ali ta je kritika popraćena i mnogovrsnim prihvaćanjima obrazaca iz poganskog svijeta što rezultira trajnom dijalektičkom

» nositeljem alternativnoga i teološkoga tumačenja povijesti tako da ga uspoređuje s Božjim naumom. Sve se prerađuje u onkrajpovijesnome smislu i u smislu radikalne oprečnosti poganskoj književnosti o objavama «, a obilježje je apokaliptike snažan povijesni i antropološki pesimizam. Ipak, na kraju dolazi veliki Božji zahvat sa završnom pobjedom vjerničkih snaga i propašću neprijatelja: eshatološki će sud potvrditi osudu nevjernika na oganj vječni, uskrsnuće pravednih

, etničkom ili klasičnom; Lorca, Picasso ). U autentičnih umjetnika kršćanskog nadahnuća, avangardna destrukcija svijeta nije tek nešto površno preuzeto i izvanjsko, već unutarnja nužnost njihova vlastita stila-sadržaja, njihove apokaliptike Pa, ako razlozi takvih "izobličenja" ne mogu biti u svemu isti onima u gotičkom i primitivnom iskrivljavanju, jer umjetničko djelo utjelovljuje bogočovječnost u svoje vlastito vrijeme, u konkretni i osebujni povijesni trenutak, pa se

svijet sa svojim sve zlokobnijim spektaklima. To pak posvemašnje izmicanje oslonca može biti, nau č ili smo to po č evši od Rimbauda, vrlo produktivno za poeziju. Pjesme Gordane Beni ć sad bivaju kvintesencijom postmodernisti č ke apokaliptike : do neraspoznatljivosti združuju se stvarno i virtualno, zemaljsko i nebesko, dobro i zlo, literarno i izvanliterarno, lažni optimizam i tragedija. Sugestivan je to izraz teške postmoderne: što intenzivnije dube po svemiru nude ć i

povijest koja vodi do Izraelova Mesije. Obećanja koja je primio od Boga s obzirom na budućnost njegova naroda tema su proroka iz vremena sužanjstva i posužanjstva ( Iz 29, 22; 41, 8; 51, 2; Jr 33, 26; Ez 33, 24; Mih 7, 20 ), ali i židovske Apokaliptike ( Dan 3, 35 ) kao i mudrosne literature ( Sir 44, 19 sl.; Mudr 10, 5 ) te nekih psalama ( Ps 47, 10; 105 ). U djelima velikoga židovskog filozofa religije Filona Aleksandrijskog postaje Abraham utjelovljenje starozavjetne mudrosti koju on

pjesnikinjinih soneta s jedne strane, ili snažne ikonoklasti č ne geste jetkoga sarkazma s olakšanim, ali zato izravnijim stihom s druge strane; nadalje, zaigrane maštovitosti pjesništva posve ć ena djeci ili mra č ne, sugestivne apokaliptike u svojevrsnoj zadušnici za Europu u pjesmi Oda za transeuropsku željeznicu. Nije li, uostalom, i u samu tom poeti č kom polilogu i njegovu upozoravanju na silnu mnogostrukost umjetni č kih i duhovnih svjetova Vesna Parun bila izvrsna u č

principu nade iščekuje se u pronalaženju smisla i preokret pravilnijeg odnosa tehnike spram prirode, čovjeka prema svijetu. Blochovo traganje za nadom iznosi na vidjelo značenje toga pojma u duhovnom i povijesnom razvoju židovske apokaliptike , u aristotelovskim nastavljačima Avicenni i Averroesu, u kabalističkom mesijanizmu, joakimističkom hilijazmu ili Marxovu dijalektičkom materijalizmu. Marx je svojim utopijskim pothvatom anticipacije povijesti navodno