Icke niti izdaljine ne razumije koji je bio problem tzv. Arijanske hereze u odnosu na tzv. Pravovjerno Kršćanstvo.
pustinjaka. Atanazijev ce se teološki talent razviti za arijanske krize. Arije je bio svecenika koji je nijekao Kristovo
je omesti Ambrozija u tom casnom poslu pa je nahuškala arijanske žene u Sirmiju da navale na Ambrozija. I zbilja, navalile
je u burno doba IV. st. kada su kršćanstvo razdirale žestoke arijanske prepirke. Iako je I. opći sabor u Niceji 325. g. osudio
ustvrditi da se radi o velikom čovjeku koji je u vremenima arijanske krize odigrao veliku i pozitivnu ulogu. Aleksandru je u
doba IV. stoljeca kada su kršcanstvo razdirale žestoke arijanske prepirke. Iako je I. opci sabor u Niceji 325. godine osudio
, sedam ili osam (ratničkih) skupina Goto-Sklavi (na), arijanske vjere i posebnog jezika, pod gotskim vladarom. Ti su se
. Ovaj je svetac odigrao veliku i pozitivnu ulogu tijekom arijanske krize. U toj antiarijanskoj borbi velika mu je potpora i
a nauk joj je duboko bio utopljen u rasizam i glorificiranje arijanske čistoće. Mnogi vodeći protestantski teolozi, kao na
svoju majku. Odlazi u Milano i žestoko se bori protiv arijanske hereze...
svoju majku. Odlazi u Milano i žestoko se bori protiv arijanske hereze koja niječe Kristovu istobitnost s Ocem. Martin
, ima vidjeti unutra u kutiji? arijanske hereze. Poricao je i napadao Sveto Trojstvo, pa stoga
je svoje mjesto i u kršćanskim izvorima, ponajprije onima arijanske provenijencije, u kojima se tumačila kao znak Božje
povjesnici u trenutku kad se zaoštrio sukob između arijanske homejske i pravovjerne strane, uzdigavši značaj bitke kod
njih prevashodi starešinstvom - ne bilo toga to je buncanje arijanske bezbožnosti, jer taj zloimeni (Arije) bogohulio je da su