su kraljevi po feudalnom običaju nastojali baštiniti i hrvatsku krunu. Naime, Jelena je bila iz ugarske dinastije Arpadovića . Oni su nastojali vojničkim i političkim putem dobiti Hrvatsku, pa su 1094. utemeljili Zagrebačku biskupiju i

Pacta conventa 1102. godine. Arpadovića . On se obvezao da će poštovati poseban položaj i privilegije plemstva i hrvatskog kraljevstva i kao potvrdu tome,

zato kasnije slikovito nazivan hrvatskom Atenom. Arpadovića , a kad je ona izumrla, počinje borba za nasljedstvo. U Hrvatskoj tada poput kraljeva vladaju Šubići-Bribirski, a čast

središte šire regije i istovremeno sjedište biskupije. Tek novi politički odnosi i širenje mađarske dinastije Arpadovića , doprinose stvaranju Zagreba kao novog sjedišta političke i crkvene vlasti; a tada nestaje drevna Sisačka biskupija

Hrvatskoj. Arpadovića i susjednih štajerskih gospodara Ptuja. Poslije propasti hrvatske vladarske loze ugarski je kralj Ladislav osnovao

da zauzmu grad urodit će višestoljetnim otporom zadarskog stanovništva. God. 1105. Z. priznaje za vladara Kolomana Arpadovića i ulazi u sastav hrv. - ug. države; 1115. zauzimaju ga Mlečani. Od 1159. do 1180. Z. podiže četiri pobune protiv mlet.

autonomno upravno područje, kraljevstvo, udruženo s Mađarskom samo osobom kralja, kao i na temelju tradicije u kući Arpadovića , po kojoj su mlađi kraljevi ili hercezi imali pravo kovati svoj vlastiti novac.

međusobni sukobi za teritorij. S druge strane jača i otpor prema središnjoj vlasti hrvatsko-ugarskih kraljeva, prvo Arpadovića , a naročito onih iz loze Anžuvinaca koji preko sustava feudalnih i vazalnih regula žele učvrstiti središnju

obitelji počinje u 12. st. kad s ostalim hrvatskim plemstvom potpisuju Pacta Conventu s ugarskim kraljem iz dinastije Arpadovića . Vrhunac svoje moći unutar hrvatsko-ugarskog kraljevstva dosežu u 13. st. za vladavine bana Pavla Šubića Bribirskog

na naraštaj o Radovanu sinu hrvatskog kralja Zvonimira i majke Jelene zvane Lijepa iz ugarskoga kraljevskoga roda Arpadovića . Po legendi mladi kraljević se liječio na Pagu, gdje se je zaljubio u mladu pastiricu Ljudmilu, ali je mlad umro i ona za

o tim događajima često su utjecali kasniji odnosi i zbivanja. Povodom devetstote obljetnice krunidbe Kolomana Arpadovića u Biogradu na moru, Zdravka Jelaska Marijan, asistentica u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu, prije

, prije profesorica u Trgovačkoj školi u Splitu, prikazuje kako je smjena razdoblja narodnih vladara i dinastije Arpadovića na hrvatskom prijestolju predstavljana u udžbenicima povijesti korištenima na tlu današnje Republike Hrvatske od

upoznati tijekom izlaganja. Arpadovića u Hrvatsku i njihovoj vladavini započinje događajima nakon smrti kralja Zvonimira, a s uputom na ponavljanje i

odbacila tu legendu kao netočnu. Također je navedeno kako izgleda da je legenda trebala opravdati vlast Arpadovića u Hrvatskoj jer se oni u legendi pojavljuju kao osvetnici ÂťpodloÂŤ umorena vladara. Na sličan, ali nešto kraći način

razdoblja prema kojoj hrvatski rani srednji vijek, odnosno razdoblje narodnih vladara traje do krunidbe Kolomana Arpadovića 1102. U skladu s tim je i prijelazno razdoblje od Zvonimirove smrti 1089. do 1102. u udžbenicima povijesti tijekom 20.