plove na vrhu konvekcijskih polja kao tekuće vrpce . Međutim, većina današnjih znanstvenika smatra da astenosfera nije dovoljno jaka da direktno uzrokuje pomicanje trenjem takvih osnovnih sila . Povlačenje ploče je

koru i kruti gornji dio plašta, dok se ispod litosfere nalazi astenosfera . Iako u krutom stanju, astenosfera ima relativno nisku viskoznost i posmičnu snagu te se stoga u geološkoj vremenskoj skali može ponašati

veoma tanak u odnosu na ostale slojeve . Ispod ovih slojeva nalazi se gornji plašt ( 3 ) . A ispod njega astenosfera ( 4 ), koja iskazuje izvjesnu gipkost Ispod ovog sloja slijedi donji plašt ( 5 ) . U sastavu ovog

koji se naziva litosfera, a obuhvaća koru i kruti gornji dio plašta, dok se ispod litosfere nalazi astenosfera . Iako u krutom stanju, astenosfera ima relativno nisku viskoznost i posmičnu snagu te se stoga u

( 400 do 1000 km ) i donjega plašta ( 1000 do 2900 km ) . Gornji, plastičniji dio katkad se naziva astenosfera . Gustoća plašta iznosi 3300 do 6500 kg / m3, a masa 80 % ukupne Zemljine mase . Drži se da je građen

vremenskoj skali što će reći da mu je modul smicanja veći od nule ali ipak može " curiti ", slično kao astenosfera . Naša kuglica nit je homogena a bome ni izotropna pa zato na određenim mjestima ima a na drugim nema

velikih razmjera u gornjem plaštu prenose se kroz astenosferu - pomicanje je pokrenuto trenjem između astenosfere i litosfere . Usisavanje ploče Lokalne konvekcijske struje vrše guranje ploča prema dolje na subdukcijskim

dalekoistočni Sibir i sjeverni Japan . Ploče se mogu kretati zbog odnosa gustoće oceanske litosfere i slabosti astenosfere . Gubitak topline iz plašta pravi je izvor energije koja pokreće tektoniku ploča, iako se više ne

Litosfera se sastoji od niza tektonskih ploča koje plutaju na dubljem sloju koji se naziva astenosfera . Astenosfera je gornji sloj Zemljinog plašta . Relativno je viskozne strukture na kojoj plutaju tektonske ploče

kilometara . Litosfera se sastoji od niza tektonskih ploča koje plutaju na dubljem sloju koji se naziva astenosfera . Astenosfera je gornji sloj Zemljinog plašta . Relativno je viskozne strukture na kojoj plutaju tektonske

se nalaze na osam velikih i mnoštvu manjih ploča, polako se pomiču na rastaljenom dijelu stijena u astenosferi . Granice ploča prošarane su pukotinama, valovitim hrptovima i vulkanima . Nisu mravi

ploča : trenje i gravitacija . Konvekcijske struje velikih razmjera u gornjem plaštu prenose se kroz astenosferu - pomicanje je pokrenuto trenjem između astenosfere i litosfere . Usisavanje ploče Lokalne konvekcijske

duboki plašt u subdukcijskim zonama, pružajući najveći dio pokretačke sile za tektoniku ploča . Slabost astenosfere dopušta pločama da se s lakoćom kreću prema zonama subdukcije . Dvodimenzionalna i trodimenzionalna

viskoznost i posmičnu snagu te se stoga u geološkoj vremenskoj skali može ponašati kao tekućina . Ispod astenosfere se nalazi krući donji plašt, čije je fazno stanje posljedica ne manjih temperatura, već visokog tlaka

Zemlji oceanske i kopnene tektonske ploče, govori da Venera nema plašt jednak kao i Zemlja, tj. nema astenosferu . Osim kemijskog sastava i razlike u tekućoj vodi, Venera i Zemlja još se jako razlikuju u brzini

oceanske bazaltne . Litosferski sloj nalazi se na slabom, pomalo otopljenom vanjskom plaštu zvanom astenosfera . Smatra se da su konvekcijske struje unutar plašta, nastale uslijed radioaktivnog zagrijavanja u

taj da litosfera postoji u obliku odvojenih i zasebnih ploča koje plutaju na viskoelastičnoj krutoj astenosferi . Pomicanje ploča se odvija u rasponu od nekoliko milimetara godišnje ( brzina rasta nokata ), pa

na njihovim mehaničkim razlikama i načinu prenošenja topline . Litosfera je hladnija i kruća, dok je astenosfera toplija i mehanički slabija . Također, litosfera gubi toplinu kondukcijom, a astenosfera prenosi

ispita iz geologije, i bio sam prisiljen napisati što je to Mohorovičićev diskontinuitet, i što je to astenosfera i kako izgleda barisfera ( jezgra ) Niti imam mogucnosti a niti volje da bushim kilometarski duboke

dok je astenosfera toplija i mehanički slabija . Također, litosfera gubi toplinu kondukcijom, a astenosfera prenosi toplinu konvekcijom i ima gotovo adijabatski temeperaturni gradijent . Ta se podjela ne bi