, poniženih, uvrijeđenih i izigranih. On je rupa u zvučnom zidu i u sistemu. Kroz tu rupu Avdićeva poezija i glazba udaraju izravno, skidaju odijelo i udaraju u tijelo.

ono što pruža nadu da netko još uopće kritički misli i da zna izreći nešto o mogućnosti drukčijeg Avdićeva je pjesmarica soundtrack za tzv. tranziciju, društvo u kojem je primitivni, podivljali

, a ponekad izgube koncentraciju tokom natjecanja jer im pažnju preotme kakav lijepi cvijet. Avdićeva poezija naročito je opasna budući da potiče sportaše na kritičko razmišljanje i izraz

, demona, bit će kažnjen prokletstvom katkad gorim od smrti same. Ovo gore rečeno nije potka Avdićeva romana, već pouka koja bi mogla proizaći iz životnih pogrešaka likova koji se sa svijetom

koji je scenarij ispisao sami vrag. Onda i ne čudi alias koji ga prati - Bosanski psiho. Avdićeva zbirka poezije "Kuda sestro" cjelovita je i knjiga koju vrijedi pročitati, no za potpuni

smo i mi prolazili zbog različitih kultura, nacija i vjeroispovijesti u jednoj maloj državi Avdićeva poetika bi se mogla komentirati unedogled jer svaki tekst ima svoju težinu, svaki ima svoju

u korist dobra koje se čini sve manje mogućim, ali ideja o njemu ipak nije posve izblijedjela. Avdićeva poezija nije puka provokacija, besciljni i nekonstruktivni izraz osobne frustracije, niti

oboljenje društva da je danas u Sarajevu manje ravnopravna posvećenost profesiji kakva je Avdićeva , ma šta zluradi o tome mislili, od policijske vizije novinarstva koja stvarnost oko sebe vidi

a predsjednici klubova poglavice koji trguju mladim mesom bijelog roblja, kao što najavljuje Avdićeva pjesma u paratekstu romana. Kako je Barthes naglasio u tekstu Mit danas, mitovi su uvijek

što se on lažno predstavio rekla nam je glasnogovornica Vlade Martina Banić, otkrivši kako je Avdićeva podvala prvi takav slučaj otkako je na čelu Vlade Jadranka Kosor

sve bilo dobro, niti je danas sve loše, rekao je. Avdićeva rada, bosanskohercegovački pjesnik Faruk Šehić, o kojem smo ranije pisali u Arteriji, kaže:

izdanje još se čeka. ' Fotelja ' još jednom prikazuje politički angažranog Edu, a u ' Tata mama ', Avdićeva gitara i Edine rime uronile su u istraživanje starog hita Discipline kičme

", "stoka s istoka" i često ponavljane "ko mu / im j mater" sami po sebi ne mogu opisati atmosferu Avdićeva nastupa, njegov bijes i razočaranje kojima uz teške rifove i neurotične grimase zavodi dok u