se i ono stakala sto je bilo na prozorima. On je na to rekao: "Aha, ovo je protiv mene bunt." Na tome se sve zavrsilo. Mi smo tu noc proveli u sobi sa otvorenim prozorima, iako je sneg poceo da pada. Sutradan, za vreme rucka, dolazi ponovo avva Justin. Kad je procitana molitva posle obavljenog rucka, poceo je da govori. Nije hteo da kaze koji razred, nego je rekao: "Jedan razred, deco moja, ogresio se o mene, ja sam zamolio da se to uradi, oni su bili buntovni, nisu ni prozore
, a kada je otac Justin odgovorio: "Amin ", oni su usli. Rekli su mu da su dosli da od njega traze oprostaj i izvinjenje, i poceli da placu. Kad su se vratili pricali su da je otac Justin sa njima zajedno plakao. Posebno ih je potreslo to sto je Avva plakao mnogo duze i vise suza prolio negoli krivci. On je bio srecan da je probudio kod djaka kajanje, priznanje svojih rdjavih postupaka, svojih grehova. Kao i to sto je video iskreno pokajanje u molbi i zelji da im greh bude oprosten i od
, Gospod će dati. Ne želim da ćutim kad nam u Crkvi velikodostojnici ekumenisti hoće veru da kvare ili da nam sipaju vodu u kandilo naše svete vere Pravoslavne. Moj uzor je Sveti vladika Nikolaj Žički i sveti Avva Justin Ćelijski. I kao što Avva kaže, , sve za Hrista, Hrista nizašta. Što se tiče moje porodice, svi smo, hvala Gospodu, u jednomisliju. Tako sa te strane kompromisa niti je bilo niti ga ima, a nadam se da ga neće ni biti. Gospod je rekao: Ja sam Put, Istina i Život. Samo
za Krst, a hleba, koliko treba, Gospod će dati. Ne želim da ćutim kad nam u Crkvi velikodostojnici ekumenisti hoće veru da kvare ili da nam sipaju vodu u kandilo naše svete vere Pravoslavne. Moj uzor je Sveti vladika Nikolaj Žički i sveti Avva Justin Ćelijski. I kao što Avva kaže, , sve za Hrista, Hrista nizašta. Što se tiče moje porodice, svi smo, hvala Gospodu, u jednomisliju. Tako sa te strane kompromisa niti je bilo niti ga ima, a nadam se da ga neće ni biti. Gospod je rekao: Ja sam
se Vi osecali kad ste primili tu vest - Njegove ucenike, Vas, vase kolege, sabracu Vasu, cekalo je strasno vreme. Iz skole ste izasli spremni, nauceni od divnih profesora, svetitelja Gospodnjih. Pored svetog Jovana Sangajskog, tu je bio avva Justin Popovic i Vladika Nikolaj. I onda Vas je sacekao rat, uzas, bratoubistvo, mrznja. Kako su tekle te godine, kako ste Vi, oce, prosli kao svestenik u najgore vreme po Crkvu i narod - Ja bih najpre zeleo, pre nego sto odgovorim na Vase
te gimnazijalce i ucenike trgovacke akademije iz svih predmeta, strucnih ili opstih, iz kojih su imali slabe ocene - Da li je otac Jovan Maksimovic bio Vas duhovnik - Otac Jovan je bio nas vaspitac. Duhovnik, prvi ili glavni vaspitac je bio avva Justin Popovic, a o. Jovan bio je njegov mladji pomocnik ( tako se to tada zvalo ), i po godinama je bio mladji. On je bio vaspitac koji nas je poucavao ne samo iz teologije, bogoslovskih nauka. Secam se da je nastojao da sve djake u toku
godine nesto vec dali na ime lomljenja stvari, inventara i slicno. Uvece u devet sati, odlazi ceo razred sa zanimanja, koje je trajalo tri sata posle vecere. Na zanimanju smo ucili i spremali se za sutrasnju nastavu. U devet i cetvrt dolazi avva Justin i obilazi sve djake u spavaonicama. Otvorio je vrata nase spavaonice, na kojoj mi nismo bili zatvorili prozore. Nastala je promaja. Kako je vetar dunuo, polupalo se i ono stakala sto je bilo na prozorima. On je na to rekao: "Aha, ovo je
. Setimo se i priče iz života svetog Antonija Velikog. Kod njega su došli putnici koji su dugo išli kroz pustinju, i na putu im je od žedji uginulo magare. Došli su kod Antonija a on im kaže: Što niste sačuvali magare ?, a oni sa čudjenjem pitaju : Avva , kako znaš ?, - na šta im on mirno odgovara: Demoni su mi rekli. U svim ovim pričama je iskazan istinski hrišćanski odnos prema djavolu: s jedne strane priznajemo da je djavo realno biće, nosilac zla, ali s druge strane shvatamo da djavo
propovedi su bile gromoglasne, jake, teske, ali on je, za razliku od episkopa Nikolaja, govorio za nas djake nerazumljivim jezikom. Trebalo je mnogo vremena i ucenja dok nismo shvatili velicanstvenost i dubinu misli avve Justina . Avva Justin je bio veliki pravednik. Voleo je red i disciplinu. Bio je ostar, ali pravedan. Trazio je od nas znanje, ali pored znanja, cini mi se da je vise obracao paznju na nase vladanje, nase ponasanje, na nas unutrasnji duhovni nacin zivota
ushiceni slusajuci njegove propovedi. Ali, verujte, u pocetku, dok jos nismo bili bogoslovski malo vaspitani i nasom naukom prosveceni, tesko smo mogli da shvatimo sustinu svih njegovih propovedi, iako je on govorio narodnim jezikom . Avva Justin je bio duboki filozof. Njegove propovedi su bile gromoglasne, jake, teske, ali on je, za razliku od episkopa Nikolaja, govorio za nas djake nerazumljivim jezikom. Trebalo je mnogo vremena i ucenja dok nismo shvatili
. Gledajte na svrsetak njihovog zivota. Ugledajte se na veru njihovu. "Ja se rado i sa zadovoljstvom secam svih svojih profesora od prvog do kraja sestog razreda bogoslovije, ali najvise zadrzavam svoje secanje, paznju i ljubav prema avvi Justinu Popovicu, arhimandritu. I cini mi se, jos malo vise ljubavi prema telom malom coveku, ali velikom duhom, jeromonahu Jovanu Maksimovicu, za koga sam ja prvih dana po dolasku u Bitolj cuo iz usta blazenopocivseg episkopa ( tada
doktor je volio životinje. U sobi su mu živjeli zečevi. U ormaru mu je prebivala vjeverica. Na divanu se nastanio bodljivi jež. U škrinji bijahu bijeli miševi Ali između svih svojih životinja doktor Jojboli najviše je volio patku Kiku, psa Avva , gicu Groh-Groh, papagaja Karuda i sovu Bumbu Jako se ljutila na doktora njegova zla sestra Barbara zbog toga, što je u sobi držao tolike životinje Da si ih smjesta protjerao vikala je ona. Samo prljaju sobu. Neću da živim s tim gadnim
dodju kod njega do pet sati. U protivnom, uzece prozivnik i svakog drugog iz razreda ce izbaciti iz skole. Jos je dodao da on nece da trazi krivce, neka sami pokazu da mogu da snose posledice svoga cina Mozete li da zamislite kako nam je bilo. Sa Avvom nije bilo sale. On je to uradio jedne godine u Sremskim Karlovcima. Nije trpeo samovolju i bundzije. Smatrao je da takvima nije mesto medju svestenicima. Oni "hrabri" decaci, koji su dan pre toga prihvatili predlog i odbili da poslusaju
. On je bio srecan da je probudio kod djaka kajanje, priznanje svojih rdjavih postupaka, svojih grehova. Kao i to sto je video iskreno pokajanje u molbi i zelji da im greh bude oprosten i od Boga i od svoga glavnog vaspitaca, naseg drugog oca Avva Justin je bio veliki covek, veliki znalac, veliki strucnjak, dobar vaspitac, koga se mi tako rado secamo, kao i naseg oca i svetitelja Jovana, a isto tako i vladike Nikolaja. Smatram, ne samo ja, nego su tako mislili svi djaci bitoljske
, kojima je bilo dato da cuvaju veru u srpskom narodu i svedoce Hrista u najteza vremena. Miloscu Bozjom, nasem narodu su, pre velikog stradanja, bili dati duhovni gorostasi za ucitelje: sveti vladika Nikolaj zicki i ohridski , avva Justin Popovic i sveti Jovan Sangajski. Oni su predavali u bitoljskoj bogosloviji, ucili i u veri utvrdjivali, pripremali generacije svestenika kojima je, po Bozjem promislu, bilo namenjeno da sluze i propovedaju u toku predratnih i