identitete. U tom smjeru sustavno blaćenje ili pak relativiziranje istine o Domovinskom ratu proizlazi iz Baudrillardove »fatalne strategije« današnjeg intelektualnog terorizma i hrvatskog medijskog »simulakruma«, u kojem s

i pobjeći od nastalog belaja (Džada). Na plakatu isprintanom, nehotice, dan uoči još medijski neobjavljene Baudrillardove Smrti publici i medijima dan je sljedeći tekst, bez potpisa tekstopisca, anoniman: Nekoliko otetih osoba (glupi

TV-ekranima trpjeti poznatu seriju Nepokoreni grad i sve drugorazredne jugopartizanske filmove. Tu smo u središtu Baudrillardove hiperrealne i virtualne dimenzije zagreba č ke urbane scene, koja je u potpunosti u raskoraku s ostalom realnom

Tako je govorio Zaratustra, Grafos, 1987. Beograd, str. 148) Dakle da se nastavim na prethodni tekst koji se ticao Baudrillardove izjave da bi ostvarivanje vizije nadčovjeka postalo nešto čudovišno. Čini se da u ovom citatu Nietzsche i očekuje da bi

vlastito da ga nitko nema). Da ne bude više ničega o čemu se ne bi trebalo nešto reći - str. 9 Tako sam nekako razumijo osnov Baudrillardove filozofije, dakle ne radi se o velu privida, već o totalnoj stvarnosti, ostvarivanjem svega tako da ona na neki način

hodajući modeli i potrošaći velikih tvrtki. Imamo primjer seriju Sex i grad I slične, tako da možemo zaključiti da od Baudrillardove integralne stvarnosti najviše profitiraju gospodarstvenici i korporacije, koje sva svoja reklamna obećanja

vrijednost robe, pa tako i umjetničkog djela. Ovo je suština Marxove analize, a cjelokupni pogled može vidjeti iz Baudrillardove analize da se radi o vremenu u kojem je stupio drugi stupanj simulakra. To je ujedno i bolja definicija, jer malo je

iste - postoji samo Simulakrum - koliko su zapravo ljudi svijesni toga, ako sto kazes Baudrillardove Simulacije (3. stupanj simulakra), artefakt itekako postoji i proizvodi se. Drugim riječima, jednako kao i znak

koji spavaju u štalama? Baudrillardove ili nečije druge

Baudrillardova rečenica iz djela "Simulakri i simulacije ", no cjelokupni koncept filma je sve samo ne utjelovljenje Baudrillardove teorije

genoma, sjemenja, konačno besmrtnost se rađa i s genskim manipulacijama Baudrillardove pričice zapravo smiješne

, a građani umjesto proletera revolucionarna vojska koja će tome pljeskati, ili čak možda ginuti za velike Baudrillardove novovjekovne ljevičarske ideje i koncepte? Što ti ovdje zapravo prodaješ i kome? Ako se argumentirano usprotivim

katastrofe, tijelo, "kultura žrtve ", identitet, virusi na Internetu - raspravljene su kroz pregled razvoja Baudrillardove misli u zadnjih dvadesetak godina, preko pojma "simulacije" do pojma "nestajanja "

ljude, poznatu po svojim sasvim pesimističnim nazorima na suvremeni svijet. Osim nesretne rezonancije između Baudrillardove gotovo halucinantne morbidnosti i kulture u raspadanju, jednako je tako točno da ga je (zajedno s Lyotardom)

je da u našemu "informatičkom dobu" elektroničke tehnologije medija postaju sve dominantnije, ali pretjeranost Baudrillardove mračne vizije podjednako je očita. Isticanje moći slika ne bi trebalo zamagliti temeljne materijalne odrednice i