zrelosti, tako da imamo napretek filmskih naratora i zabavljača, ali nimalo slučajno još nijednoga Bergmana. Kad bi uopće mogao postojati dalmatinski Bergman, onda bi, pretpostavljam, nekako bio najbliži Damiru Čučiću i Milivoju Beaderu . U tom bi slučaju Mate Gulin u ulozi ćaće bio puno više od replike Erlanda Josephsona; ovaj je šibenski glumac upravo manjkom brutalnosti u svojoj interpretaciji izbjegao potencijalni balkanski kliše i dinaroidni kič. Prijatelj mi se

u mitskog osloboditelja zemlje ) jasno je da govorimo o dva različita problema, u kojima se nedvojbeno raspravlja o stastusu heroja, ali s vrlo različitim biografskim i dramskim ishodima Uloga Koriolana dodijeljena je Milivoju Beaderu , glumcu kojeg različite redateljske poetike neprestano guraju prema ulogama nasilnika, generala, fizički prijeteće muškarčine. Ne samo da ovakvo jednostrano profiliranje nije korektno prema nesumnjivo slojevitom i senzibilnom

u odnosu na ( nedostižni ) ideal ljepote, pa se stoga priča nastavlja. Povezane vijesti Beaderu nakon zagrebačke premijere njegova i Čučićeva Pisma ćaći. Kompliment je zaslužen, jer je smisao svake umjetnosti da u što manje riječi, kadrova ili poteza kistom komprimira što dublje emocije i životne istine. Pismo ćaći jest

s pitanjem: "Ma što je Hollywood i Los Angeles prema Puli i Areni?" - Još uvijek ne vjerujem da sam dobio ovu nagradu jer kad su mi to javili gledao sam olimpijadu i mislio sam da sanjam. Hvala redatelju Damiru Čučiću i mom prijatelju Milivoju Beaderu koji me natjerao na ovo i omogućio mi da dođemo do ovdje, kazao je Gulin. Među laureatima bili su i redatelj Branko Schmidt i Rene Bitorajac koji su osvojili Zlatnu Arenu za režiju odnosno glavnu mušku ulogu u filmu "Ljudožder vegetarijanac

zatvoren u jednoj kući na Žumberku, sam s redateljem Čučićem, sam sam palio i gasio kameru, razgovarao s ocem, sestrom, kćeri, prijateljima ... Redatelju se naposljetku najviše svidio dio u kojem sam se obraćao mom sada pokojnom ocu Jovi Beaderu i tada je Čučić tražio da radimo samo taj dio. Dogodilo se nešto čudno, u tim sam trenucima zaista rekapitulirao cijeli svoj odnos s ocem kaže Beader izišle su vani sve teške situacije od djetinjstva pa dalje, padale su optužbe i grube riječi

iznio niz istinitih događaja iz vlastita odnosa s ocem. Takvim pristupom zadan je daljnji tijek filma, a Milivoj Beader postao je koscenaristom projekta. Pismo ćaći travanj 2008. Imam prvu montiranu verziju, oko 27 minuta. Pokazujem Beaderu , a on meni, svim prijateljima, i većem dijelu Zagreba. Volim kad je glumac zadovoljan, sve je nekako prohodnije, možemo lakše ići dalje. Nisam želio sam nastaviti producirati dugi metar, pa se u projekt uključuje Vera Robić Škarica .

za vidit je li mu bolje Čitan izvrsnu knjigu Damira Karakaša Kako sam ušao u Europu, di na par misti spominje glumca Milivoja Beadera. Kako san nikidan čuja da se raspalo ono kazalište ITD, di Beader glumi, to, evo, javno poručujen velikome Beaderu da ima moju najžešću podršku. I ne samo moju. Ne mogu zaboravit one njegove nastupe u splitskon kazalištu, kad bi cilu pozornicu ispunija svakin izlaskon na scenu. A i daske su se tresle

i sporedne muške uloge ( Mijo Jurišić ), ako već ne i maske i kamere. No, opet, divna Ana Karić najsnažniji je motor Noćnih brodova, a nagrađivanjem ćaće Mate Gulina žiri je istodobno odao počast i njegovu sinu, podjednako odličnom Milivoju Beaderu , s obzirom da jedna uloga u tom filmu nije bila moguća bez druge. Pulski festival 2012. ostat će ubilježen u analima zahvaljujući pionirskom uvođenju 3 D tehnologije, ali i po raznovrsnošću filmova koji hrvatsku kinematografiju čine

. U toj knjizi sve piše. Volim čuti od prijatelja koji kuhaju poneki savjet. Nikada nisam vidio da dvije žene mogu pričati tako strasno o kuhanju kao dva muškarca. To je valjda zato što žene kuhaju kad moraju, a muškarci kad im je gušt . Beaderu se sviđa Kuharica dalmatinskih gospođa koju je napisala Gioia Calussi, obuhvativši recepte od Zadra do Dubrovnika, s dalmatinskim zaleđem i otocima. Svima koji i dalje sumnjičavo gledaju na njih uglas kažu: Pokušajte, pa nam se onda

osvete budući da sadrže sve ono što bi oca moglo potencijalno iznervirati primjerice, Milivoj namjerno dekonstruira dalmatinske šlagere znajući da ih otac voli zapjevati i u društvu. Zahvaljujući dvojici odličnih glumaca Milivoju Beaderu i Mati Gulinu ali i režiji u kojoj se stalno isprepliću različiti planovi, kamera iz ruke i zamamni dokumentarni štih, Čučić bespogovorno uvlači gledatelja u svoju analizu patrijarhalnog svijeta od kojega se u ovim krajevima uteći ne

za emotivno skidanje do kraja. Mizanscena je njegova ispovjedaonica, a kamera svećenik. Samo bi hrabar performer nastupio u filmu u kojem se spominje luda raca Beadera i ispred njegove profesije ( glumac ) stavlja se prefiks propali . Beaderu , među ostalim, smeta upravo manjak poštovanja, to što je za oca, otprilike, on tamo neki glumac koji nije postigao nešto u životu kad je napustio dom i preselio se u veliki grad kako bi se bavio glumom. Koji je to glumac kojeg ne vidim u

mnogo podudarnosti, o sebi, o meni, o svijetu koji je naoko zajednički, došao je Karakaš, donio je jabuke iz Dugopolja, pozdrav od Beadera, koji se guši u Dubrovniku, kojiput je prespavao, kojiput nije, isti je lik iz svojih priča, kao i o Beaderu , i o njemu sam već napisao pjesmu, zaključujem da je još zabrinutiji, misli brzo, neočekivano, malo jede, mršav je, lebdio je između života i smrti, vrelina se provlači kroza škure, gledamo u televizor, on sjedi uspravno, preblizu, neće

i ideja demokracije, i to poradi mehaničnosti svake iz sistema ishodeće pojavnosti. I ono što njemu, vrsnom stvaraocu posebnog svijeta, kazališne predstave, a dakako i njegovim, i Njime, nadahnutim glumcima Rajku Bundalu, Milivoju Beaderu , Edvinu Livariću, Nađi Perišić-Nola, Barbari Prpić-Biffel, Filipu Noli, Krešimiru Mikiću, Urši Raukar i Marici Vidušić jedino preostaje da bi osporili vrijednost sistema i na trenutak izišli iz njega, jest izazov takvog kazališnog