: tal. (baule kovčeg, snaduk, kufer) - > hrv. bedevija 1. Jaki, veliki konj ili kobila za tegliti. 2. Stara,
često muškobanjasta; npr. (o ženi) Uti majke, kolika je ono bedevija ; b) lijena žena, koja ništa ne radi; npr. Vidi one dvi
. lešinari sitnog interesa, polukriminalci, kriminalci, bedevije i marginalci. Nogometa niodkuda. Pokušavam svome sinu
propni na stol, ko na magaricu i žalovito njači Kopitni se ko bedevija u vršaju i zarži A sad se burljaj ko krmak u rovanju i rokći On
, na priliku, nije potreba od kurve, već od čestite žene, bedevije ¶
, nabijena i rumena, okata i bokata, sisata i guzata, vita bedevija nasmijane jamice na desnom obrazu, sa sedamdeset i sedam
otvorenim vučjim srcem, koje ne može odoljeti da ne potapše bedeviju po sapima, da se bar okom o vatru ne očeše. Vidi Potrka: kučki
plȃčē. Dobre li bedevije, devendjede Prpa, o dobre li bedevije ¶
prokleta I Juliška Totica, udovica i uspaljenica bijaše bedevija , nȕ bedevija ali gdje ti je ono od ovoga A da se tebe, Nušo dušo
Juliška Totica, udovica i uspaljenica bijaše bedevija, nȕ bedevija ali gdje ti je ono od ovoga A da se tebe, Nušo dušo, sirotice
starca iz dvorske spilje, uhvati ga oko pasa i natovari na bedeviju , štono je mirno stajala kano da si je stvorio od drveta. I
Jakov poskoči, pritegnu pijanog seljaka k sebi i potjera bedeviju u crnu noć. Za kratko vrijeme iza toga zaštektaše psi u selu
u najbliži grm nedaleko od kolibe Zorkovićeve, skoči s bedevije te izvali pod grm starca, koji spokojno nastavi svoj san
vilu Nazdravlje... - I vjerni sluga udari nogama o trbuh bedevije , okrenuvši natrag i pojurivši put vlastelinskoga dvora.
bijaše dosta, i onoga ludoga seljaka isturah odavle te ga bedevija ponese malone u njegov dom. No, i grm i zelena trava dobra je