Turaka, u Vrh Rike (današnju Cetinu) doselili su iz Livna, preko rijeke Cetine, pleme Čubranića kojima su pripadali i Berislavići . Uz dijecezantsko svećenstvo pojavljuju se i franjevci.

, mjerodavni u državnim institucijama samo kupovali vrijeme dajući obećanja koja nisu imali namjeru ispuniti. Berislavići Grabarski

institucijama samo kupovali vrijeme dajući obećanja koja nisu imali namjeru ispuniti. Berislavići Grabarski ili Doborski su feudalci iz Slavonije, nazvani po svome posjedu Grabarje, vjerojatno potomci bosanskog

u XIII. - XV. stoljeća spominju njegovi potomci (generatio Borich bani), a od njegova roda potječu slavonski plemići Berislavići . Postoji mišljenje da su Kotromanići također u srodstvu s Borićem i podrijetlom iz istog kraja.

Berislavići. Postoji mišljenje da su Kotromanići također u srodstvu s Borićem i podrijetlom iz istog kraja. Berislavići Grabarski ili Doborski su feudalci iz Slavonije, nazvani po svome posjedu Grabarje, vjerojatno potomci bosanskog

ravnica ili polje. U ranom srednjem vijeku iz Cernika su potekle drevne slavonske plemićke obitelji Birići, Berislavići (Deževići), Drežnički, Cernički.

Varoš) i njezine gospodare Treutule, a kasnije Čehe Levanjske. Godine 1970. u zapadnom dijelu Pake gospodari su Berislavići Grabarski. Godine 1332 - 1335. spominje se ovdje župa s crkvom Sv. Kate. Na početku turskoga vladanja, 1545. godine ima

, spominje ban Borić koji je bio Hrvat i slavonski velikaš iz okoline Grabarja blizu Slavonskog Broda, iz obitelji Berislavići Grabarski. Drži se da su njegovi potomci bosanski banovi i kraljevi Kotromanići. U njegovo vrijeme Bosna u okviru

istim bosanskim franjevcima sagradio velik i prostran samostan u trgu Dvorišće na svom posjedu Bijela Stijena (HE II, Berislavići 422, Bijela Stijena 531).

lako odgonetnuti što znači ono: in Pozrhavia. Ipak se čini da je to iskvareni oblik mjesto: in Posavia ili Possavia. Berislavići se u to doba nazivaju gospodarima posavskim. Papa Siksto V pismom od 13. ožujka 1586. šalje franjevca Đuru Tuzlaka s

XXII, Zagreb 1890. Greiderer Vigilius, Germania Franciscana, Tom. I, Oeniponte 1777. Hrvatska Enciklopedija II, Berislavići , Bijela Stijena, III, Brod na Savi, Zagreb 1941. i 1942. Jelinić Dr fra Julijan, Kultura i bosanski franjevci I,

koje je bilo središte dobro naseljenog kraja. Trgovište branio je kaštel... podignut na obližnjem brdu... (HE II, Berislavići i Bijela Stijena, Podrijetlo 196 220, Crtice 84, Buturac 9 10, 13 14 i 21 22, Kulturno-povijesni zbornik zagrebačke

1944, 409 454. Greiderer Vigilius, Germania Franciscana, Tora. I, Oeniponte 1777. Hrvatska enciklopedija II, Berislavići , Bijela Stijena, Zagreb 1941. Pavičić Stjepan, Podrijetlo hratskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji, Zagreb

se pojavljuje u Lici prije provale Tatara 1242. god. i bilo je na okupu do turske okupacije. Iz toga plemena poznati su Berislavići i Disislavići. Spominju se u Lici još plemena kao: Lapčani, knezovi Frankopani u Gackoj, Šubići u Lici, zatim Kačići,

đakovačkog vlastelinstva i imanja Toliše i njegove braće. Berislavići imali svoju« kuriju ». Izgradnju novoga Broda potakao je Benedikt Berislavić, a kasnije njegovo djelo nastavljaju