, Duh znanja i pobožnosti i Duh straha Božjega. Krist ga onda predaje svojoj Crkvi šaljući ga kao Zagovornika na svu zemlju, gdje je po Gospodinovoj riječi đavao pao kao munja. Zato nam je potrebna Božja rosa da se ne zapalimo i da ne ostanemo besplodni . Gdje imamo tužitelja, tu imamo i Zagovornika. Gospodin je Isus predao Duhu Svetom čovjeka koji je upao medu razbojnike. On mu se smilovao i zavio mu rane te dao dva denara da po Duhu dobije sliku i natpis i Oca i Sina. Dužni smo stoga raditi s

i njegovim planovima. U planovima Božje suradnje s ljudskom slobodom od vijeka je predviđeno da jedan dio naših napora u nastojanju oko dobra padne na tvrdo i neplodno tlo. Ali je sigurno da Bog neće dozvoliti da svi naši napori ostanu besplodni . Jedan će dio donijeti obilat ( šezdesetostruk, stostruk ) plod. I radost zbog toga ploda uvijek zasjeni prošle neuspjehe. Već se u davnim vremenima govorilo da je ugodno i slatko prisjećati se minulih napora ( Suavis laborum est

gdje se ona dade dobro uočiti, gdje joj se dadu zorno pobrojati pokazatelji. Kad stvari ne idu dobro ili se ne čini ono što bi trebalo ili se čini ono što ne bi. Svi ovi krasni prijedlozi, ideje, obećanja, reforme, projekti su u suštini besplodni jer građevinskim rječnikom saniraju krovište i obnavljaju fasadu. Nama je učvrstiti temelje a to je čovjek, svaki građanin RH, njegov moral, savjest. Kad bi to mogli onda bi se i školstvo i politika i sudstvo i ekonomija i posložili sami od

kroz oblake.: ) ) ) Dijelim percepciju prečestog ( ne uvijek ) pretjeranog pozivanja na razgovor, pogotovo kad se iz iskustva znaju namjere ( srdaca ) druge strane. Takvi razgovori sami po sebi ne moraju biti primarno loši pa ni zli, ali su besplodni , neučinkoviti, troše vrijeme i novac. Uz ostale nagrizajuće pojave ( nabrojano u tekstu ) oni dijele misiju pretjeranog zaokupljanja našeg vremena, svijesti i suzuju prostor za bitno, za vječno. Rekli bi da je to često mlaćenje prazne

1992. godine najprije u Poredje, a potom u Ivanečki Vrhovec Izražavajući sućut Regionalnoj upravi zbog smrti s. Slavke, jedan profesor teologije iz Sarajeva je napisao: Zahvalan sam Bogu što njezin život i njezina ljubav nisu ostali besplodni . Revnost u redovničkom životu, patnje i boli koje je podnosila iza 2. svjetskog rata njezina sestrinska blizina, vjera i ljubav koju je među nama životom i riječju svjedočila, rad u našoj Bogosloviji pri uređivanju biblioteke ostaju

Gospodinu i bivamo dobro svjedočanstvo pred ljudima u svijetu koji gledaju jesmo li marljivi ili lijeni radnici. Inicijativa nam je potrebna kako bismo proveli u djelo ono što Bog ima i želi za nas. Bez inicijative opstat ćemo besposleni i besplodni jer se nećemo pokrenuti. Sam Bog je poduzeo inicijativu kako bi stvorio svijet te proveo naum spasenja kroz Isusa Krista te od nas isto tako očekuje da poduzmemo inicijativu i pokrenemo se. Trebamo biti spremni odreži se svojeg života kako

koja slijedi put Isusove ljubavi i dobrote? Koliko smo strpljivi na svojem poslu? Koliko radimo savjesno svoja zaduženja? Izgleda da se naučimo raditi samo pod zakonom moranja, a dok je nešto ostavljeno našoj slobodi tada se pokazujemo besplodni . To i takvo stanje pokazuje čovjeka na razini djeteta i čovjeka bez uvjerenja. Što smo, najbolje pokazujemo na poslovima slobode, što smo slobodni učiniti i ne učiniti. Tu se pokazujemo što smo u svojoj dubini. Sad kad smo ušli u novi

kao takve, odnose između roditelja i djece. Obitelj kakvu poznaje naša tradicija i kultura postala je glavna zaprjeka za ostvarivanje viših ciljeva u službi novih ljudskih prava. No s druge strane u obitelj se žele ugurati protunaravni i besplodni odnosi između osoba istog spola. Imamo višestruki intervencionizam u obitelj s ciljem razaranja posljednjeg uporišta obrane vrjednota. Nakon razaranja obitelji, smatraju intervencionisti, bit će potpuno ostvarena kontrola nad

se toliko što su prisko čili u pomoć njegovoj potrebi, koliko se veseli njiho voj duhovnoj plodnosti. Što je dakle pri tome tražio? Sam veli: To ne znači da tražim darove, nego tražim plod. To jest, ne da se ja obogatim, nego da vi ne osta nete besplodni . Dakle, koji se ne mogu vladati kao što se Pavao vla dao, to jest da se uzdržavaju svojim rukama, neka pri maju od mlijeka ovaca i udovolje svojim potrebama, ali neka ne zanemare slabost ovaca. Neka to ne traže za svoju udobnost, da se ne bi

muke « i ne zna kako se nositi s mukom. Punoljetno dijete napokon se odlučuje na vjenčanje, ali je ta odluka roditeljima dodatni udarac zbog saznanja da je osoba s kojom će se dijete vjenčati već crkveno vjenčana. Punoljetno dijete ulazi u besplodni brak i svjesno da ne može biti vjenčano pred Crkvom. Roditelj toga punoljetnog djeteta smatra kako bi svojom nazočnošću tome građanskom vjenčanju i svadbenom slavlju samo pokazao pristajanje na takav način sklapanja braka. Roditelj ni

susretima. Među njima ima možda i takvih koji nas kako se kaže « cijelog života » prate i oblikuju. No, susreti nas ne samo otvaraju, oslobađaju i podupiru, nego nas i koče, paraliziraju, čak i uništavaju. Katkada su zastrašujući , besplodni i kao takvi, guše nam svaku nadu u novi plodonosni susret. Razumljivo je da se ljudi nakon razočaravajućih, možda čak i uvredljivih susreta, povlače u sebe. Svaki je susret rizik. Ali gdje se ljudi zatvore i nemaju više snage za susrete ,

samo neki mali znak koji puta u životu, a sve je drugo mrtvo. Kažemo da vjerujemo, ali živimo kao da ne vjerujemo. Kršćani smo, ali se to previše ne osjeća u našem životu. Bog dolazi i traži ploda na nama, ali ga ne nalazi. Mislimo da smijemo biti besplodni , lako se poistovjećujemo s onima koji do Boga ne mare. Oni su uvijek glasniji. Mi jadikujemo za njima misleći da će nam oni život učiniti životom. Kako još ne vidimo koliko smo besplodni, da vjeru ne živimo, da se u vjeri ne snalazimo Još

i naviještanjem riječi Božje bila je locustheologicus, mjesto na kojem se stvarala novozavjetna teologija. Usuđujem se reći da je Međugorje već do sada dalo puno poticaja suvremenoj pastoralnoj teologiji kako bi ova nadvladala besplodni racionalizam i dala više mjesta djelovanju Duha Svetoga. Nova evangelizacija najavljivana i pripremana već petnaestak godina u brojnim papinskim dokumentima u Međugorju se kroz cijelo to vrijeme ostvaruje. Tamo se evanđelje

ploda na nama, ali ga ne nalazi. Mislimo da smijemo biti besplodni, lako se poistovjećujemo s onima koji do Boga ne mare. Oni su uvijek glasniji. Mi jadikujemo za njima misleći da će nam oni život učiniti životom. Kako još ne vidimo koliko smo besplodni , da vjeru ne živimo, da se u vjeri ne snalazimo Još uvijek tražimo nešto drugotno-alternativno, raspadaju nam se brakovi, djeca nam postaju pijanci, drogeraši, neradnici. Hoćemo li biti obraćeni ili posjećeni? Isus o tome govori .

posao obavljaj, a ne posao stranca. Tko je stranac? Tvoje zemno tijelo, izvor svih tvojih žalosti. Bio ti na svijetu i najve? i u? enjak svojega vremena, promatraj kako nestaje taj svijet i to vrijeme O Ti, koji si nam u? inio lakim ovaj trud besplodni , a ni? im na zemlji nagra? en, oslobodi nas Nama se on? ini zamamnom mekom, ali doista je samo kuka udice. Pokaži nam kakav uistinu jest. Onostrani život Ne pla? i na mojemu grobu o jao, tebe nema, jer za mene to je vrijeme radosnoga susreta Kad