Crkva ili Crkva istočnoslavenskog obreda jest Crkva vlastitog prava (sui iuris) koja se u bogoslužju služi bizantskim obredom i grčkim, staroslavenskim ili narodnom jeziku, u punom je zajedništvu s Rimskom Crkvom te priznaje papu za

romanske kulture, romaniziranog etnikuma. Najkarakterističniji nalaz iz srednjeg vijeka predstavljen je bizantskim križem relikvijarem iz 12. st. (vel: 4,2 x 3,7 cm) nađenim kod crkve sv. Jurja u Tučepima.

gledatelja. bizantskim crkvama te tvrđavama Bizantskog i Turskog Carstva (Bijeli toranj, Galerijev slavoluk pobjede...).

, kojima je poznato da hrvatski župani, knezovi i kraljevi nisu kovali svoj novac, već su se služili uglavnom bizantskim novcem, odnosno novcem bizantskih careva, njihovih suvremenika, a koji se novac nalazi na našem području i povremeno

vladara. Naravno, hrvatska plemena na čelu sa županima i kneževima u prvo vrijeme nakon dolaska, iako su se sreli s bizantskim novcem, najviše su trgovali primitivno, na bazi razmjene robe.

dijelila dva staleža, plemstvo i građanstvo. Gradovi su imali svoju municipalnu slobodu, kako su je imali i nekada pod bizantskim i hrvatskim vladarima. Ta se sloboda pokazivala i time, što su gradovi bili utvrđeni jakim zidinama, što je bio

Hrvatske koji se tobože bore za demokraciju, ali ispod toga je hrid - što veća Srbija, a koji još palacaju zmijskim bizantskim jezikom. Valjda ćemo i takvima jednom stati na kraj.

glede glazbe. Otkriven je jedan kršćanski himan Presvetom Trojstvu na papirusu Ossirinco (Egipat) iz 2 st. pisan bizantskim pismom. On je značajan za proučavanje bizantskog pjevanja, ali mnogo nam ne pomaže u otkrivanju pjevanja zapadne

koje nisu držali Vandali. Nakon protjeriv anja Vandala od strane Bizanta veliki dio današnjeg Alžira bio je pod Bizantskim Carstvom sve do dolaska Arapa u ove krajeve tijekom 7. stoljeća. Dolaskom arapskih muslimana došlo je do trajne

znači neku vrestu teritorija, a ne naselja je i primjer Srijema koji se u doba borbe Bizanta i Ugarske za to područje u bizantskim izvorima naziva frankohorion iliti zemlja franaka, vjerojatno zbog velikog broja tamošnjih romanofonih kolonista

, Vlahe i dijelove drugih naroda kroatizirali. Taj proces kroatizacije najbolje se mogao pratiti bas na rimskim, bizantskim gradovima u istocnoj, hrvatskoj obali Jadranskog mora, npr. u Splitu, Zadru, Trogiru, Rabu, Dubrovniku i drugima

te Blaž Proucha iz Komareva. bizantskim mozaicima, te u Asizu koji ih je nadahnuo svjedočanstvima o životu i duhu sv. Franje. U asiškoj bazilici Svete Marije od

i vitka, odražavajući oblik stupova iza njih. Između njih su cvjetni uzorci koji ih uokviruju. Kao i u ranokršćanstvu i bizantskim mozaicima, oni su frontalni, ruke su im priljubljene uz tijelo, a aureole su tanjuraste iza glava. Stopala im vise

današnje Njemačke (Lužiči Srbi i danas žive na dijelu ovog prostora koji je obuhvatala Bela srbija) 2.518. godine, u bizantskim kronikama zapisan prvi prelaz Slavena preko Save u Bosnu

u Zadru, preko izvanrednih slikanih Bogorodica, bjelokosnih planetarija i diptiha izrađenih u lotarinškim i bizantskim radionicama iz Riznice zagrebačke katedrale i Strossmayerove galerije starih majstora do raskošno oslikanih