iz 6. st., najpoznatija građevina Istanbula sagrađena u doba cara Justinijana koja je prvotno bila najveća crkva u Bizantskom carstvu, a naknadno pretvorena u džamiju te je danas jedno od najvećih graditeljskih dostignuća tog vremena;

u Vižanelu (jednobrodna predromanička crkva s polukružnom apsidom); sv. Lucije u Val Sudigi (jednobrodna crkva s bizantskom poligonalnom apsidom); sv. Silvestra (neistražena, vjerojatno predromanička crkva) i sv. Petra (jednobrodna

je prvi cilj bila Hrvatsko-Ugarska Kraljevina. Careva supruga Irena je bila kći kralja Ladislava I. Svetog. Ona je na bizantskom dvoru pružila utočište slijepom kraljevu stricu Almošu, a car mu je obećao da će ga vratiti na vlast. I kralj Stjepan je

Ihlara su u velikim stijenama građene crkve, kapele i samostani. U brojnima se i danas mogu vidjeti dekoracije u bizantskom stilu.

kod predmeta od bakra i bronce. bizantskom novcu držan rukama cara (solid s poprsjem cara Vasilija I - 867. - 886. - i Konstantina VII - 912. - 959. - između dvije

marke. bizantskom zlatniku, sohdusu. Tijekom XIII-XIV st. marka se dijelila na 200 denara, te je 1 P. sadržala 40 denara. Tako se u

naše numizmatike da počnu sistematski sakupljati bizantski novac kod nas i tako dadu u našoj numizmatici značenje bizantskom novcu koji on i zaslužuje.

. Od VII stoljeća sirijski M. je odgovarao 1 / 6 egipatsko-rimske unce, tj. 4,72 gr. Kasnije je dugo vremena bio ravan bizantskom solidusu, tj. 4,54 gr. U arapskim a i u nekim drugim zemljama kao težinska jedinica upotrebljava se i danas. Srebrni

KRIŽ s prečkom, koja je postavljena na visini od jedne trećine vertikalne prečke. Križ se često susreće na rimskom, bizantskom , srednjovjekovnom novcu, a također i na novcu novog doba.

, a 1 K. zlata imala je vrijednost 30.000 piastera. Plaćanje novcem u kesama javlja se već u starom Rimu (saccu-lum), a u Bizantskom carstvu bilo je ustaljeno. Naš je narod prihvatio takav način plaćanja preko Turaka. U pojedinim spisima se spominju

Isusa Krista, sastavljen od grčkih slova X i P. Ovaj se monogram viđao od IV st. n. e. i to najprije na rimskom, zatim na bizantskom te kasnije i na mnogobrojnom srednjovjekovnom novcu.

224,4917 g. Penza je bila manja računska jedinica, upravo peti dio marke, a svojom je vrijednošću odgovarala jednom bizantskom zlatniku, solidusu, koji se tada upotrebljavao kao internacionalni zlatni novac. U to doba izgradilo se i formiralo

je sretna okolnost da je Zapadna Europa u to doba došla u plodni dodir s antičkom kulturnom baštinom koja se sačuvala u bizantskom , ilirskom, arapskom i židovskom svijetu. Pomoć je, dakle, došla s Istoka: Ab Oriente lux ", naglašava autor ove knjige

kojih on ne bi mogao živjeti. bizantskom i arapskom civilizacijom, od tog je doba stavila u dotad neviđen pokret da nadoknadi izgubljeno doba, ostavljajući

bizantskom paradigmom koja vlada ovom zemljom, zemljom koja se srami svega svoga a glorificira tuđe vrijednosti koje su u