skokova, a kostimi vjerno prikazuju tridesete godine prošlog stoljeća. Predstava počinje sa scenom u kojem se djeca igraju Smrt, bijela kost. Zatim se otvaraju velika vrata i vidimo sprovod i djecu koja na plahti nose malu djevojčicu Bobočku . Iza njih u špaliru ide cijeli ansambl, svi odjeveni u crno, s otvorenim crnim kišobranima. U tom trenutku ulazi odrastao Filip i cijela se priča počinje odmotavati u prošlost. Tada pukne grom, svi se rastrče, a na sceni ostaje samo mali

snimanje druge sezone Larinog izbora, do travnja. A onda me čekaju predstave u malom kazalištu Moruzgva, čija sam osnivačica. U četiri godine postojanja uspjeli smo producirati četiri predstave - Gola u kavezu, Heidi, Dan iz snova i Bobočku . Iznimno sam ponosna, što unatoč krizi, i manjkavoj pomoći Grada i Ministarstva kulture, uspijevamo iznjedriti kvalitetne predstave koje se rado gledaju u Zagrebu, po cijeloj Hrvatskoj, a i u regiji. Kakvu ćemo Nelu gledati u novim

ga je uznemiravala Bobočka. Znao je što je sve prošla, što je imala i kako se slomila. Osjećao je spram te njene nemoći ogromnu simpatiju. Nosila je u sebi izvjesnu nastranost i to nije bilo jasno Filipu. Jednom je došavši nenadano ugledao Bobočku kako ljubi u usta malog dječaka. Jednom je došla na sastanak mokra i prljava od zemlje. Ljubakala je s Korngoldom, starim i debelim bečkim industrijalcem. On je otkupio od Filipa slike u vrijednosti 2000 šilinga. Filipu je sve to oko

pamtili. Pobunila sam se i počela ih odbijati, pa su mi onda krenuli davati uloge djevojčica i tragičarka. I to je potrajalo jedno vrijeme. Igrala sam Shakespeareovu Juliju, Anabellu u "Šteta što je kurva" Johna Forda, Krležinu Bobočku ... Poslije svih tih tragičnih likova bila sam oduševljena kad sam pročitala tekst Elvisa Bošnjaka. Kad glumac igra tragediju mora izvući iz sebe sve same jake osjećaje - jer ih želi što prirodnije i uvjerljivije prenijeti na scenu, a to

je teško razumljiv. On nije razumio ljude oko nje, sve te nakaradne likove, njihove geste i ponašanje. To ipak u sebi nije mogao promijeniti, ali bio je tjelesno ovisan o Bobočki. "Sjedi gospodin doktor plemeniti Baločanski u baru i gleda Bobočku kako pleše. "To je početna i završna rečenica poglavlja. Time ne dobiva samo zaokruženu konstrukciju priče u priči, već metaforikom riječi otkriva njihov odnos. U njezinoj plesnoj lepršavosti, u nehaju kojim je uzimala život, on se nije

glumačke interpretacije. Približava mu se Zlatko Vitez u svojoj najuspješnijoj "ulozi" (ulozi glumca) u predstavi kao cinični nihilist i mizantrop Kyriales. Anja Šovagović-Despot konačno se opet pojavila na sceni Gavelle, no Bobočku je odigrala vrlo površno, doduše s mnogo energije, ali bez imalo mračne erotske snage koja ne prodire nikad samo iz tjelesnoga, već i iz duboko unutarnje esencije ženskoga. Njezina je Bobočka privlačna "guskica ", nikako razorna i

usred istarskog zelenila stoljetnih stabala. Bobočku , tu fatalnu Krležinu literarnu personu, utjelovljuje Ecija Ojdanić, osnivačica kazališta Moruzgva i jedna od najistaknutijih hrvatskih glumica koja se dosad dva puta okušala u Krležinim dramama i to kao Melita u Ledi i kao Anka u

KKL-a Jasen Boko najavio je niz poslastica koje posjetitelje očekuje u dramskom i glazbenom programu. Bobočku «, novo čitanje Krleže Kazališta Moruzgva, predstavu Mani Gotovac »Pričaj mi o Gorkome«, a u sklopu KKL-a koncerte će održati Oliver Dragojević i Zorica Kondža, TBF, Urban 4, Gustafi, Matija Dedić s Tamarom Obrovac, Denis Razumović i

Velikgooričanima koji su odlučili pogledati predstavu na otvorenom. Bobočku koja je utjelovljenje fatalnog erosa glumila je prikaldno erotična Ecija Ojdanić koja svojom ulogom u ovoj predstavi otvara sasvim novi pogled na ključnihrvatski roman.

soba, javile se u početku neznatne i jedva vidljive laži, koje su svojom opasnom, upravo termitskom upornošću stale da ruju pod tom idiličnom tišinom, slijepljenom od kartona i caklenog laka. Vladimir Ballocsanszky upoznao je Bobočku i prvi put u životu predao se jednoj ženi po zakonu svoga tijela, bez razuma i bez logike, prosto po zakonu tijela, kao što se predaju dječaci ispod sedamnaeste: na milost ili na nemilost

Filipa Latinovicza ili, kako se i u nazivu predstave kaže drugih sto stranica Filipa Latinovicza. Dramaturginja Ana Tonković Dolenčić obradila je priču o centralnom ženskom liku romana, Kseniji Radajevoj Bobočki, postavivši samu Bobočku kao naratoricu i nositeljicu zbivanja. Ovu monodramu režirao je Ivan Leo Lemo, kostime je osmislila Mirjana Zagorec, a u predstavi sudjeluje i konceptualni umjetnik Willem Miličević, koji nije bio zadužen samo za glazbu, video i

. Stari Korngold bio je - navodno - njezin znanac još iz predratnih, radajevskih, budimskih dana (a poslije je njen prvi suprug, ministar, stajao s tim bogatašem u poslovnim vezama) i mnogo šampanjca se prolilo tih noći, a onda je Filipa i Bobočku pozvao jedne subote k sebi u lovački dvorac, u turčinsku šumu, na večeru. U raljama toga Korngolda nestajale su gomile ribljeg mesa, i hladetine, i majoneze, kao u raljama gladnog vodenog konja; sav crven kao rak, znojan, u svilenoj

, u odsjaju gorućih lula naslikao je u ciklusu akvarela: bezbrojne krabulje u polutmini, s gorućom vatrom pred obrazom, kao lica nad grobovima, na kojima se pale svijeće. Svoju mamu, staroga Liepacha, debelu Karolinu, kravara Miška, Bobočku , Baločanskog naslikao je kako sjede kod čaja, u punom sjaju sunca u sjenici oko samovara: stara Regina s illustrissimusom, kao dvije smiješne papige, debela Karolina u centru kompozicije sa svojom natečenom trbušinom i crvenim

, Laura će počiniti samoubojstvo, Janez će se objesiti, Rafael Kukec mrtav na maglenoj pruzi bliži je u smislu policijskog očevida samoubojstvu negoli nesretnom slučaju pod prokletim »vjetrovima nad provincijalnim gradom«, Bobočku će Baločanski zubima zaklati, kadet Horvat u samoj završnici drame dobio je metak »Gerade in den Kopf, durch die Nasenhohle« (»Ravno u glavu, kroz nosnu šupljinu«), stari pukovnik De Malocchio (fantastično realističan Rogoz u