u Zagrebu na posljednje dane pape Ivana Pavla II. - i to je bio jedan intenzivno življeni svećenički život u službi Bogu i narodu, okrunjen na kraju velikom patnjom koju je naš dragi pokojnik prikazivao za duhovno dobro onih koji su mu bili

molitve. Stalna osobna povezanost sa živim Bogom Isusom Kristom daje mi snagu za dosljedno živjeti zvanje u koje me je Bog pozvao. Što više vremena posvetim molitvi sve više otkrivam ljepotu svećeništva, lakše i bolje propovijedam te imam

kako je preč. Pahović konstantno davao sebe, posve se predajući ljudima kroz svoj poziv kako bi što više duša privukao Bogu ; i naposljetku kroz treću konstataciju o veličini služenja ordinarij je istaknuo kako je pokojnik posvetio svoj

u Isusa, što nas onda upozorava koliko je taj zahtjev pred nama daleko teži. Dok su om imali ispred sebe utjelovljenoga Boga u kojega su trebali uzvjerovati, mi se da nas moramo suočiti s činjenicom da trebamo vjerovati i Isusu, ali pouzdajući

Apostolima je bilo lakše povjerovati Učitelju, nego što je nama povjerovati njima, jer, za razliku od njih, Isus je bio Bog i čovjek, Sin Božji koji je propovijedao kao onaj koji ima vlast i neprotumačivom snagom je činio čuda. I ne samo to, nego

, a ne ljudima, Evanđelju a ne Crkvi. To je stoga jer se čini izazovno lijepo vjerovati u nekoga za koga smo čuli da je Bog i o koje mu imamo najljepšu predodžbu, dok je teško povjerovati da običan čovjek nosi uzvišenu poruku i pouku u ime Božje

i pokretnu snagu vjere i svih kreposti. Isusova je ljubav bila ljubav jedinorođenog Sina Božjega, čiji je izvor sam Bog . Isus je uvijek spajao ljubav prema bližnjemu s ljubavlju prema Bogu. A to su činili i njegovi apostoli, napose sveti

jedinorođenog Sina Božjega, čiji je izvor sam Bog. Isus je uvijek spajao ljubav prema bližnjemu s ljubavlju prema Bogu . A to su činili i njegovi apostoli, napose sveti Ivan, koji je neprestano bio apostol ljubavi. Ako ljubimo jedan

apostoli, napose sveti Ivan, koji je neprestano bio apostol ljubavi. Ako ljubimo jedan drugoga kaže taj apostol, Bog ostaje u nama i njegova je ljubav u nama savršena. Time...

poput Svetog Josipa svoj životni položaj prihvatiti kao Božju volju i svoj rad shvaćati kao zadatak zadan od samoga Boga . I onda kad radimo u službi po naredbi zemaljskih gospodara, kao kršćani ne smijemo taj posao smatrati kao izvršenje

gospodara, kao kršćani ne smijemo taj posao smatrati kao izvršenje ljudske volje, nego kao izvršavanje volje samoga Boga ....

svoju vjeru. U ovoj Godini vjere pozvani smo i kao zajednica, ali i kao pojedinci razmišljati o svojoj vjeri. Bogu smo zahvalni za dobre temelje vjere u našem narodu i u svojim obiteljima, ali ta vjera mora postati i vjera svakoga od nas

svoje slave sve koji vjeruju u njega. Ispovijedati vjeru u Trojstvo Oca, Sina i Duha Svetoga znači vjerovati u jednoga Boga koji je Ljubav: Otac, koji je u punini vremena poslao svoga Sina radi našega spasenja; Isus Krist, koji je u otajstvu

svijet; Duh Sveti, koji vodi Crkvu kroz stoljećâ u iščekivanju Gospodinova povratka u slavi. Bogu što smo pozvani na taj put, jer vjera je milosni dar kojega Bog daje čovjeku. Većina nas krštena je već na pragu