diljem te zemlje, osnovao je u Sarajevu Zemaljski muzej, te objavio niz znanstvenih djela. Od njega potječe i riječ bosančica kao izraz za bosansku ćirilicu prisutnu na tamošnjim stećcima.

statut, Supetarski kartular, Omiški statut, Omiška dukala. Posebnu inspiraciju učenici su pronašli u slovima bosančice zapadne ćirilice, kojom su ispisani poljički spisi. Kroz pojedine radove bosančica se pojavljuje kao autentična

učenici su pronašli u slovima bosančice zapadne ćirilice, kojom su ispisani poljički spisi. Kroz pojedine radove bosančica se pojavljuje kao autentična zavičajna ornamentacija i ona lebdi kao dobri duh pismenosti i kulture uz različite

pradavnog značenja i korijena kognitivne biti idejnog tvorca koji ih je pretvorio u kôd sporazumijevanja. Slova bosančice razigrala su se po učeničkim radovima i jedan trenutak nas asociraju na pleter na ljudsku povezanost, ili na radosnu

nadrealna vibracija, ili uzgibana krivulja kao na medicinskom aparatu koji registrira prisutnost života. Slova bosančice ispisuju i konkretne poruke, koje su usporedo objašnjene i današnjim latiničkim pismom, pokazujući time da je

transmisijska u svojoj ulozi kulturnog prijenosa između Istoka i Zapada, te multigrafijska izražena glagoljicom, bosančicom i latinicom.

, ili kad svojom vizualnošću nose poruku određenog refleksivnog značenja. Istaknula bih ipak rad Karle Ćurćin u kojem bosančica poput ponornice ponire u provaliju duboke perspektive. Ovaj prikaz kao da upozorava na bitnu čovjekovu svijest i

tadašnje provincije. Kameni natpis iznad glavnog ulaza u crkvu samostana je ispisan hrvatskim jezikom i pismom ( Bosančica ) iz 1589. godine. Samostan je u to doba bio poznato svetište koje je uvedeno u popis Gospinih svetišta širom svijeta, a

se da je rođen potkraj 1697. ili početkom 1698. u Podosoju kraj Vrlike. Nakon što je ovladao hrvatskim pismom, to jest bosančicom , latinskim i talijanskim jezikom, u Zaostrogu je stupio u franjevački red. Studirao je teologiju i filozofiju, a

po obredu zapadne Crkve, upotrebom triju jezika (crkvenoslavenski, latinski, hrvatski) i tri pisma (glagoljica, bosančica , latinica), traje paralelno s latinskom tradicijom sve do naših dana, a stručnjaci ga nazivaju jednim imenom

i slijedi njena obnova. bosančici i latinici. Osobito se dugo razvijala i brižljivo njegovala glagoljska pismenost o čemu govori podatak iz već

ikavskim elementima, koji je on nazivao pravim i istinitim jezikom bosanskim. Josip Vončina precizira: Jezik svojih bosančicom tiskanih knjiga izgradio je Divković na tzv. šćakavsko-ijekavskim govorima tuzlansko-fojničke aree, no težio je

informacije uspijem doći. I ne samo to, objavit ću je, ftruc, slovima i brojkama, na latinici, glagoljici, ćirilici i bosančici , uz prijevod na sve službene jezike Europske unije Toliko o tome.

dirnuli bana Jelačića. Neka pričaju gluposti o ćirilici, praveći se da ne znaju razliku između hrvatske ćirilice ( bosančice ) i sadašnje srpske ćirilice koja je redakcija ruske, neka lupaju o leskovačkom roštilju i ljetovanju (eto i to smo, po