čin izgradnje zdanja božanske nazočnosti u svijetu. I ako već rabimo za Cr kvu biblijsku sliku po kojoj je ona« kuća Božja », vezano uz ovaj blagdan moguće je dodatno je razraditi s usporedbom o izgradnji kuće. Ukoliko je kuća građevina

je baš sve do kraja uređeno. A Cr kva kao građevina je hram molitve, hram Duha Svetoga, korablja spasenja, istinska kuća Božja po prebivanju Duha Svetoga u njoj. Osim što je nedvojbeno prebivalište Božje, Crkva bla gdanom Duhova otvara svoje

je Bog i o koje mu imamo najljepšu predodžbu, dok je teško povjerovati da običan čovjek nosi uzvišenu poruku i pouku u ime Božje . Kao što vidimo i na primjeru apostola, ljudi su slabi, nevjerni, prevrtljivi, ograničeni, te je teško da oni mogu

Božjoj. On se daje upravo voditi od te zvijezde na svim putevima svoga života. I svoj radnički položaj prima kao volju Božju . Sav svoj trud i rad prima kao zadatak iz Božjih ruku. Upravo onako kao što je iz Božjih ruku primio Sina Božjega, tako je

životu i unosi stvarnost Božje budućnosti u svijet našega sada. Nada koja nadilazi svaki proračun, puna je pouzdanja u Božja obećanja, Boga koji čovjekom posta da bi s nama u sadašnjosti započeo ostvarivati svoje božansko sutra. Kršćanska

se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo (Heb 11,1). Naša se vjera temelji na Božjoj vjernosti prema nama. A Božja vjernost uz koju prianjamo nepokolebljivom nadom, jest njegova ljubav. U svojoj ljubavi Bog nas s povjerenjem poziva

svete mise. Osim molitve i prijateljstva glavni razlog naših aktivnosti je i doprinos uzvišenosti i ljepoti službe Božje . Mi nismo ovdje da se pojedinačno ističemo, već da zajedno doprinesemo službi Božjoj, na radost našeg župnika i

uzvišenosti i ljepoti službe Božje. Mi nismo ovdje da se pojedinačno ističemo, već da zajedno doprinesemo službi Božjoj , na radost našeg župnika i ostalih vjernika naše Crkve. Svatko tko nam se želi pridružiti, može pitati bilo koga od

je nagnalo da to učini, da se tako objavi čovjeku? Čime smo to zaslužili? Božja za čovjeka beskrajna. Odložio je svoju slavu, odložio je svoju svemoć, odložio je svoju pravdu i došao biti jedan od nas

čovjeku. Eto toliko mu je do nas stalo Božja ljubav poprimila lice bezazlenog djeteta koje nudi samo svoj osmjeh. Tako nam je Bog htio biti blizu, tako nas je htio

? Vodio ga je i tada sve do križa. Od oštre slamice do trnove krune, do groba. Ali tu nije bio kraj Snaga se i ljubav Božja pokazala u novoj sili i slavi uskrsnog jutra.

naroda on je za to postavljen. U liturgijskom slavlju čitanja se uvijek čitaju s ambona. Onaj koji navješta riječ Božju , na liturgijskom slavlju, posadašnjuje i oživljuje tu riječ za taj trenutak i za te vjernike. Sama je njegova osoba u

na ' neodgovoriva ' pitanja - jasnoća i upute za daljnji hod kroz život - izlaženje iz vlastitog ' ja ' i ulaženje u Božji ' JA ' - novi prostori duhovnog perivoja - nova stanja i struje u mom biću - zdravlje (tolike bolesti dolaze radi

. On u biti voden Božjim duhom i sam postaje kvalitetniji i spremniji za ulogu koja je njemu namijenjena. Božja (posebno Evanđelje), zatim to mogu biti molitve: Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu, Vjerovanje i slično, mogu uzeti:

ljudskih lica kako bi na njima zasjalo Isusovo lice. Do Boga se dolazi kroz ljubav prema čovjeku. Tu se najbrže iskusi Božja blizina. Potrebno se progurati do čovjeka. Kalvarijska povorka još se uvijek provlači ulicama sela i gradova. Isus je