kozmonautima i slavitelj malenih i strpljivi spektator ljudskih taština, i zagovornik bukoličke vedrine i opčinjeni stanovnik velegrada. Ozbiljnost i radoznalost moderna čovjeka ,

American ), red. Anton Corbijn Piše: Dejan Durić Radnja Amerikanca smještena je u pitoreskne , bukoličke pejzaže Italije, u male brdske gradiće te ravnice podno Apeninskoga gorja, međutim

u velikom svjetskom hitu Začarana. Njezina saharinska junakinja Giselle zlom je čarolijom iz bukoličke dvodimenzionalne ( animirane ) antropomorfične sredine prebačena u stvaran ( 3 D ) svijet ,

djelca ostavlja dojam televizijske melodrame smještene ili u raskošne interijere ili bukoličke eksterijere, dok emocionalan naboj središnjega odnosa jednostavno izostaje .

portreti drugih izbjeglica ili autoportreti. Čak slika i krajolike, no u njima nema ni trunke bukoličke idile, Veliki pejzaž iz 1946. nema tipične nizozemske horizontale, nego djeluje usko, čak i u

i sporo razmatranje jednog potrošenog života. Radnja Amerikanca smještena je u pitoreskne , bukoličke pejzaže Italije, u male brdske gradiće te ravnice podno Apeninskoga gorja, međutim

dekorativno. Napose je riječ o gotovo pastoralno intoniranim prizorima smještenima u bukoličke pejzaže, kojima se želi naglasiti korespodentnost prirode i odnosa protagonista, a u kojima

, južno od sjeverne rubne ceste naselja, dijelom uz rijeku Savu i nadomak jezera Bundek, odaje bukoličke snove modernoga urbanizma. Fantastičan je naime pogled sa sjevera na grozd tornjeva kako

Novele prepričavaju najčešće vesele, ali povremeno i tragične zgode; slave ljubav, erotiku i bukoličke ideale toga vremena, hedonistički svjetonazor i opušteni životni stil tipičan za

i njeni neumoljivi zakoni čest su izvor slika i metafora u pjesništvu Roberta Frosta. Umjesto bukoličke idile, Frosta zanima čovjekova svakodnevna borba sa životom, za koju u prirodi nalazi

činjenicu pravi nijema, gluha i slijepa. U Rojsa ne dirati; to je ipak simbol one nepatvorene , bukoličke , plemenske Hrvatske na koju se, po nepisanome pravilu, nikakva civilizacijska pravila ne

epistularne književnosti ( pismo posvete ), petrarkističke lirike ( ljubavne pjesme ) , bukoličke lirike ( pastirske pjesme ) i političke pjesme ( prepjev Molitve suprotiva Turkom ). Nastao je

. Uz redovito naglašavan veći utjecaj usmenog pjesništva i folklornih sastojaka te uz bukoličke sadržaje i veći metrički izbor ( on ima i nekoliko jedanaesteračkih pjesama, usamljenih u

njihovo izražajno nasljeđe. Ljubavnim temama, koje tvore središnji dio zbirke, pridodaje bukoličke , didaktičke, satiričke, religiozne i folklorne ( pjesni od kola ). Registar stihova također

zagrebačkom Muzeju Mimara čuva se Aelstov "Ecce Homo" čiji pozadinski motivi nagovještavaju bukoličke žanr-scene njegova najuspješnijeg učenika.Već činjenica što je Pieter Coecke van Aelst bio