i institucija te ostaloj zainteresiranoj javnosti. Campanula (kampanula) sadrži oko 300 vrsta, jednogodišnjih i
na niske temperature. Manje otporne vrste, kao što je Campanula isophylla (zvijezda Betlehema), u hladnijim predjelima
dijelimo u sljedeće četiri uzgojne grupe: Campanula persicifolia (lijevo) i Campanula medium (desno)
grupe: Campanula medium (desno)
trebaju plodnu, neutralnu do alkalnu zemlju te sunčani ( Campanula pyramidalis, Campanula sarmatica) ili djelomično
do alkalnu zemlju te sunčani (Campanula pyramidalis, Campanula sarmatica) ili djelomično zasjenjeni položaj (Campanula
Campanula sarmatica) ili djelomično zasjenjeni položaj ( Campanula trachelium). Visoke vrste trebaju potporanj, a cvjetne
treba odrezati sve do baze. U ovu uzgojnu grupu ubraja se Campanula isophylla, koja se često nalazi i kod nas u prodaji, a
novo formirane i ukorijenjene rozete mladih biljčica. Campanula isophylla razmnožava se također u proljeće i to pomoću
čak 44 endemične, kao na primjer portenšlagove zvončike ( Campanula portenschlagiana Roem. Et Schult). Najznačajniji
mak (Papaver alpinum) Campanula zoysii)
(Potentilla nitida) Campanula cochleariifolia)
U statusu je gotovo ugrožene vrsta (NT). Campanula istriaca) istarsko-kvarnerski je endem koji raste na
sijedac (Fibigia triquetra) i Portenšlagov zvončić ( Campanula portenschlagia). Od biljaka što rastu na kanjonskim
biljke koje nisu previše bujnog rasta, kao što su zvončić ( Campanula ), žednjak (Sedum), kamenika (Saxifraga), jastučac (