bijaše posve ludo čeljade. - »Oje oj danas selim, brate moj« Cičao bijes, da je sve zvonilo sa onih stijena oko zaravanka. A
moj« - ciči bijes. Malo, malo igrao po kožuhu, malo, malo cičao . Al kad se već bješe umorio, ogleda se po zaravanku - i nekuda
jada. Reve on i zavija, te ono ništa ne bijaše, što je prije cičao . Bijes kao bijes: kad reve, onda baš reve - i sve čupa dlake sa
ispasti kukavica, on je u toj istoj vodi uživao Smijao se i cičao od sreće. Mama ponosna, iako tu hrabrost nije naslijedio od
koje je svirala na dobošu. Lucio Huerta migoljio je po bini i cičao od veselja. Gluhi učenici, godišta od 5 do 21, došli su sa
nekog čovječuljka koji je smiješno poskakivao u cičao kad kod bi ga mladac polio vodom. - - E, možete se skinuti,
katolik je šečući kroz šumu uhvatio rakuna za rep. Rakun je cičao . Liječeni ga upozori: - Živino, ako ne prestaneš tako
jedno popodne i više nikad. Jer je on poslije toga cičao od prepasti da zašto mu je koža promijenila boju, zašto je
oca, a kad su spominjali njegove roditelje u Splitu, (ni) je cičao da mu ne spominju roditelje. (Ni) je propustio posjetiti
, koje su bile naslonjene na ogradu i na kojima je još uvijek cičao probodeni štakor, i zabio ih Micku u trbuh. Iz te četiri rupe
, kad je bio djete obožavao se igrati s viklerima. Cičao je kad smo bacali petarde, zanimao se kako to izgleda imati
vidiš pred-geometrijskog Mondriana baš svaki dan. Ja sam cičao i skakutao po dvorani od veselja; čuvari i publika su me
hodači šume, hladne sjene, čudovišta iz priča od kojih je cičao i drhtao kao dječak, koji su jahali na svojim orijaškim
, svoju Ljubav cičao od sreće, potom krenuo u nazad, uz pomoć ogledala spretno
Mariji oko kupanja Djeteta. Isus se umah razbudio i radosno cičao u toploj vodi; ručicama je prskao dvije majke što su se s