horor-drama Neka uđe onaj pravi Tomasa Alfredsona, te poneki pristojni prepravak nekog nekoliko desetljeća staroga Cravenova hita (John Carpenter i Tobe Hooper nisu te sreće), ponajprije služe kao podsjetnik da su horore nekad odlikovali

koji je planirao napraviti još prije deset godina. Cravenova ' ' Screama ' ' (' ' Vrisak ' ') bio je ' ' I Know What You Did Last Summer ' ' (' ' Znam što si radila prošlog ljeta ' '). Ubojica je

polazi od istog seta premisa od kojeg i cijeli serijal "Vrisak" i njegov copycat "Znam što si radila prošlog ljeta ". Cravenova toliko puta parodirana ideja nudi u biti nimalo laskavu i vrlo subverzivnu sliku zlatne mladeži koja je toliko

i ubojstava te do sumnjivog vladinog operativca Dariusa Jedburgha (Ray Winstone), koji je poslan da uništi dokaze. Cravenova potraga za odgovorima o kćerinoj smrti pretvara se u odiseju emotivnih otkrića i iskupljenja.

milijuna dolara vrijedan projektić u kinima zaradio gotovo 100 milijuna - podatak nebitan za umjetničku vrijednost Cravenova ostvarenja, no vrlo važan za očuvanje redateljskog kontinuiteta jednog od relevantnijih suvremenih američkih

u sebi nešto užasno narcisoidno te implicira da se nekome nešto čini kako bi se zadobila vlastita zadovoljština. Cravenova misija je više od toga jer on brani obitelj i obiteljske vrijednosti te ne može vjerovati kako je njegova,

johnwayneovski pater familias brz na okidaču i njegov kontrapunkt, zakleti pacifist zet) te osnovnu narativnu kičmu Cravenova filma, snimljena u mračnoj postvijetnamskoj eri, ali je (mudro) produbio ' povijest nasilja ' mutirane ljudožderske

viđenih na filmu. Upravo u toj, u lice gledatelja beskompromisno bačenoj mučnini violentnog ležala je fascinantnost Cravenova prvijenca, koji je otišao dalje i od Peckinpahove "orgije nasilja" u godinu ranije nastalim "Psima od slame ". To je

karakterizira suvremene horore. Staromodno djelo talentiranoga redatelja Roba Schmidta posuđuje mnogo toga iz Cravenova filma The Hills Have Eyes i Hooperova Teksaškog masakra motornom pilom, međutim nudi više nego solidnu količinu

i prevladavajući Carpenterovu međufazu protagonistice koja se aktivira u nužnoj samoobrani (" Noć vještica "); Cravenova junakinja svojom je senzualnošću bila jasno spolno određena, ali svojim (aktivnim) postupcima rodno ambivalentna (

, ponavljajte u sebi: To je samo film. To je samo film, upozoravao je publiku oglas za Posljednju kuću nalijevo. Uspjeh Cravenova filma iznjedrio je grindhouse klonove koji su od originala otvoreno posuđivali zaplete pa i naslove (npr. House on the

što bi se moglo okarakterizirati kao grijeh propusta. Naime, poput primjerice Cronenbergove Povijesti nasilja ili Cravenova Noćnog leta, i Fatalni preljub dobar dio radnje obećava jedan film da bismo u konačnici dobili neki sasvim drugi.

. Bio je to (dvostruki) san unutar sna u uvodnoj sekvenciji koja podsjeća na multipli movie-within-a-movie početak Cravenova Vriska 4 (2011.).

nedavnog remakea drugog kultnog horora 70 - ih, Hooperova "Teksaškog masakra motornom pilom ", došao je red i na remake Cravenova filma. Kao što je Hooper prije tri godine (ko) producirao novu verziju vlastita filma iz 1974., tako se Craven

nagrađena preživljavanjem) doima nepotrebnim (patrijarhalnim) anakronizmom. Sve u svemu, nova verzija kultnog Cravenova naslova, uza sve mane, uglavnom proizašle iz nekritičkog pristajanja na dramaturške stereotipe žanra,