često ga izvodite na prostor predviden za nuždu, obavezno odmah nakon što se probudi. cvili pred vratima, brzo ga izvedite van. Kada je obavilo svoj posao, pohvalite ga.
vremena - nastavio dalje žvačući svoju srditu riječ - spremnost ga je poslužila - nadraženog mozga - koraljne usne - cvili kao da se para svila - lice mu je sušičavo kao da ga je izrešetao pljusak - žuborave vode - blistav kao nebesko oko - kći neba
.. i onda postaneš stranac u noći.. cvili čovjek bi se sažalio nad njim, a kako nećeš za nekim s kim si toliko toga prošao, i tko ti je toliko pomogao u životu.. Ali ne
? Čovik nije bija... cvili više Ni moja baba nije toliko plakala kad su joj naživo namištali rame. A bilo je gadno, brale... Pala je s traktora,
; sad je u cipelama, čarapama, gaćama i vesti.) cvili , reka ' sam ti. To me nervira za popizdit '. (Kratka stanka.)
SPONE? cvili , problem sam riješojo podmazivanjem iste, a mene interesira koliko ona moze još da potraje, a auto je prošlo 143.000 i
Kripost ista i s oružjem svojim rodna straži mista. Pod njom Crna zgoda ili s crnim krili Udes, našeg roda neprijatelj, cvili , jer se zgodit neće, da njezina sila bi se na rod veće ikad dignut smila. Ona strile, ali prikršene, ima, da ne more rodu
svoje svete volje. Ako dakle komu srića ne posluži, nek se u zlu svomu suprot njoj ne tuži, nek uzdigne oči k Bogu, neka cvili , da mu se u noći tužnoj dan zabili. Što je Udes? Kako komu se što desi, suđeno je tako njemu na nebesih. Ono privisoko, koje
, iz očiju prosu. Viditi ćeš strica, kuma starca sida, potavne jim lica kao vosak blida. Viditi ćeš svakoga od roda da cvili , kao da se od svakoga svoj u vike dili; ili kao ljuta da mene smrt uze, oda svakog kuta proviriti će suze. Oda svakog kuta
ne bi kapi prolit htila, zapovidit sebi ne zna, jer je sila: kao da se topi na licu snig bili, snižno lice škropi i škropeći cvili . Viditi ćeš jedne: maramice nose, premda ti nijedne kapi ne prorose; lica š njome kriju, da se ne zastide, kao da druga
. "JESUS Što je?" zaviknem, odstupim. Vara li me moje oko? Natrag stupim. cvili i uzdiše.
dvojte, neg ponizno prosim, zamirit nemojte. Čula jesam: ako otac i na vratih prostre se, da tako odlazit zakrati, - ako cvili i ječi, da ti put prisiče, na pragu ležeći: "Nejdi, dušo," viče, "vidiš starost moju, snig na glavi sidi, trešnju noga,
i sa mnom se šeta pokoj vedrog čela. Ne smiju ni blizu pustog dojti luga, koji srce grizu jadi, plač i tuga. Ništa ovdi ne cvili , nit je šta da škodi, neg veselje bilih krila leti i hodi. Ali eto sada plačem pišuć ovo; suza vruća pada i pomrsi slovo.
oziva s polom riči: Dosti. "Ah, moj nepokoju, pokoju nemirni" Rič prisiče moju i veli mi: Mirni. Zaludu zaziva nju srce i cvili ; kada se oziva, same riči dili. Vičem: "Gdi je strila, da u me uleti?" Kao da je bila blizu, reče: Leti. "Ako leti, što je da
laži "Na tle š njime lupi:" Sad straha u grihu pogledaj, sad kupi "A vile se smiju. A Spoznanje svoje lice zemlji prigne, cvili : "Jao, što je? ", vapeć k nebu digne." Strahu Božji, dođi Vidiš, gorko plačem. Grišna srca prođi ljutim tvojim mačem. "