na Boriku kako bi se na njemu sagradio sportsko-rekreacijski centar. Vlasnici zemljišta pri deposedaciji su za naknadu pri tome tražili poslovne prostore u tom centru, pa tako i majka Matilde Lukin ,

isplaćeni. No kad je 1988. tadašnje Izvršno vijeće Skupštine Općine Zadar donosilo odluku o deposedaciji vlasnika parcela na tom području, Tičine nisu navedene kao vlasnici. Tijelo Državne uprave

za utvrđivanje vlasništva nad spornim parcelama, već je za njega bitno tko je istaknut u aktu o deposedaciji . Pravna zastupnica obitelji Tičina ( u aktu se spominje stanoviti Mladen Tičina i drugi, op .

. Pravna zastupnica Grada Zadra Ružica Vrdoljak također kaže da u aktu nedostaje rješenje o deposedaciji iz kojeg bi bilo razvidno kome je i koji dio parcele oduzet. No kako kaže Branko Dupor, tijelo

. Dupor je objasnio da je za upravni postupak kojeg on vodi važno samo tko je naveden u aktu o deposedaciji i je li obeštećen za oduzeto zemljište. Postoji i mogućnost da je u bivšem sustavu moglo doći i do

i eksproipricirana gostionica Putnik. Bilo kako bilo, za sad Tičina nema u rješenju o deposedaciji .

smatra da je u ratu zapaljena gostionica Putnik predmet postupka obnove, a ne predmet odluke o deposedaciji iz 1988., koja bi u ovo doba krize, značajno ispraznila gradsku blagajnu. No kako su izbori, a

državni tajnik u Kalmetinom ministarstvu Zdravko Livaković, Grad Zadar temeljem Rješenja o deposedaciji tuži tadašnje vlasnika parcela kako bi se mogao upisati na zemljište i to tako da je ustvrdio

Skupštine Općine Zadar iz 27. siječnja 1988. kojim se Šarićevo zemljište, na osnovi odluke o deposedaciji , daje na korištenje tadašnjem Medicinskom centru, a time i pravnom nasljedniku Općoj bolnici

, ne može se i za zgradu. Predmetna čestica sastoji se od zemljišta i zgrade, a u istom rješenju o deposedaciji na kojeg se poziva sud, stoji kako će se za oduzimanje zgrade naknadno donijeti rješenje koje

Grad Zadar priznaje da mora namiriti braću Šarić, Željka i Živojina-Živka, na temelju odluke o deposedaciji iz 1988., ali dogovora nema jer Grad tvrdi da je cijena nerealna. Također, gradonačelnik

se kod oduzimanja zemlje na Višnjiku pozivao na odluku Skupštine općine Zadar iz 1986. godine o deposedaciji za gradnju Tehničkog školskog centra. No taj centar nikad nije sagrađen na tom zemljištu, a

Grad Zadar priznaje da mora namiriti braću Šarić, Željka i Živojina-Živka, na temelju odluke o deposedaciji iz 1988. ali se žalio na iznos procijenjen od stranke sudskog vještaka Vice Tadića i tvrtke

dobili oko stotinu ondašnjih njemačkih maraka. Iako je bivša Općina donijela rješenje o deposedaciji , to nikad nije provela kroz zemljišne knjige. Kada smo mi u Gradu pronašli to rješenje ,

su novinarima snop fotokopija dokumenata iz kojih je vidljivo da je doneseno rješenje o deposedaciji zemljišta na Višnjiku te sporazuma Skupštine općine s 14 vlasnika zemljišta o naknadi. Ta je