. Britanac Daley Thompson je u to vrijeme kraljevao među desetobojcima , a Vlašić je na kraju osvojio 16. mjesto. Kuglu je na istom
prosječnih atletskih rezultata koji tvore rekord jednog desetobojca . Ne da se čovjeku razmišljati kako je to istovremeno biti
čudno ni to što je Joško Vlašić posljednji pravi hrvatski desetobojac . Njegov jugoslavenski rekord iz Izmira 1983. u
nije oboren, niti će to dugo biti. desetobojac , pa još i inteligentan čovjek, koji svoj bijes izvanredno
i fanatici. Ovakvi tekstovi ne trpe metaforiku: ili su desetobojci fanatici i asketi, ili to oni nisu. Znamo da to desetobojci
desetobojci fanatici i asketi, ili to oni nisu. Znamo da to desetobojci nisu, dakle, Jergović priča neistine. Ta je rečenica
. Ta je rečenica također stereotip: predočiti sebi desetobojca kao fanatika, trivijalan je stereotip. Stereotip je
jednom trenutku nije bilo briga za auditorij. Što ćemo sad s desetobojcima , onima koji su spremni prezreti sportsku slavu? Ova
trijumfa i neljudske samozatajnosti? Kako shvatiti desetobojce , naime? Jergoviću je to nemoguće, jer ih pokušava shvatiti
. Da pobjedi sama ideja Dobra, drugim riječima. Ali desetobojci nisu najbolji, oni ne obaraju rekorde, razmišlja Jergović
najbolji, oni ne obaraju rekorde, razmišlja Jergović. Desetobojac je naročit sportaš: on je svestran atletičar koji može
, niti je to konačni smisao bavljenja atletikom, niti su desetobojci realizirana paradigma olimpijstva, niti sve to skupa
nekih drugih, manje zahtjevnih ili ekstremnih: Jergovića desetobojac fascinira kao Eksima beduin, kao turskog ambasadora
Dakle? Dakle prva surečenica govori nešto o unutrašnjosti desetobojca , o njegovim emocijama i mentalnoj snazi: Jergović govori
o čemu ne može imati nikakvoga pojma, jer naprosto nije desetobojac otkuda bi on mogao znati što se zbiva u psihi desetobojca?