(prateći vokal, harmonika, udaraljke), Armina Poldrugovac (bajs, bas gitara, i prateći vokal), Masimo Fornažar ( dijatonska harmonika), Ratka Barać (prateći vokal, akustična i električna gitara) i Moreno Marušić (bubnjevi). Predstavite
u ljestvicama po visini i na tome utemeljenim intervalskim odnosima među njima, u europskoj su glazbi oblikovane dijatonske (poredak tonova po velikim i malim sekundama), kromatske (samo polustupnjevi odnosno male sekunde) i
ili šestinu dijatonskoga stupnja. Od ljestvica folklornoga podrijetla u naše su vrijeme poznate ciganska ( dijatonska s povišenim četvrtim i sniženim šestim stupnjem), pa balkanski mol (dijatonska s povišenim četvrtim i prirodnim
u naše su vrijeme poznate ciganska (dijatonska s povišenim četvrtim i sniženim šestim stupnjem), pa balkanski mol ( dijatonska s povišenim četvrtim i prirodnim sedmim stupnjem, zapravo dorska s povišenim četvrtim stupnjem), zatim tonski
je harmonijski jezik produžetak njegovog načina bojanja partiture. Harmonije su (za filmsku glazbu) uobičajeno dijatonske , ali je očito da im skladatelj rado dodaje poneki mali twist, pa još jedan, pa još jedan tako da unutar postojeće
plesova seoske i gradske provenijencije. Najprije se plesalo uz pratnju mijeha i lijerice, a kasnije je prevladala dijatonska harmonika (" na botune ") i tamburaški orkestar.
ukidanja vladinih poticaja. dijatonska harmonika temperirani glazbeni instrument, za razliku od male sopele koja je primjer netemperiranog
crnačkog utjecaja na jazz. dijatonska ljestvica nešto izmijenjena crnačkim sistemom skala tzv. blues ljestvica. Kasnije se zvuk oslobađa pa primjerice u
Dubrovačkog muzeja, a sada je drže u Kneževu dvoru. Izradio ju je u Dubrovniku Antonio Bertolini 1790. Prva je dijatonska , dakle ima samo žice za cijele tonove, a ova u Dubrovniku na vratu ima dvije metalne kuke koje se mogu pomaknuti i tako
gudalom i bili su to prvi sastavi sa violinom i bajsom. Nakon I. svjetskog rata ovim se instrumentima pridružila dijatonska harmonika tzv. Triestina i takav je trio uglavnom i danas najčešći sastav. Između I. i II. Svjetskog rata tom triju se
iz različitih dijelova svijeta, stvorili su zanimljiv repertoar uz šarolik instrumentarij (violine, violončelo, dijatonska harmonika, gitare, mandola, marimba, djembe, ngoma). Kroz učenje glazbenih tradicija drugih, mladi ljudi uče o
Kaić: ALTERACIJE I dio dijatonske dur ili mol ljestvice. Alterirani tonovi su obrađeni pojedinačno i uz svaki slijede dvije vokalize i određen broj
« zvučno bez tvrdoće) simbolizira veličinu građevine i njezinu starost. Njezina melodija, ugrađena u paralelne dijatonske kvartsekstakorde, zvukovno pojačane, kruži oko jezgara c-d-g i g-a-d te prividni C-dur pretvara u crkveni modus: u
Istre. Osnovna su glazbala violina i dvostruni bajs, ali im se mogu pridružiti, a violinu i zamijeniti, klarinet i dijatonska harmonika, rjeđe i pojedina limena glazbala. Takvi se sastavi nazivaju gunjcima. Njihovo oživljavanje je započelo
u kolekciji Dijatonske su one koje, u pravilu, imaju 10 rupa i koriste ih većinom svirači blues i rock glazbe, dok je kromatska nešto ozbiljniji