. U Europi, prema preporukama Europskog društva za humanu reprodukciju i endokrinologiju , disfunkcijskim krvarenjem se smatra jako krvarenje iz maternice koje nema podlogu u organskom uzroku .

. Tijekom obrade nepravilno se krvarenje iz maternice često naziva pod radnom dijagnozom disfunkcijskim , no konačna se dijagnoza potvrđuje nakon isključivanja svih lokalnih organskih ili općih

, hirzutizma, štitnjače i galaktoreje, ekhimoza, petehija i hematoma. U bolesnica s disfunkcijskim krvarenjem koje su duže i obilnije krvarile bez odgovarajućeg liječenja, u krvnoj slici se

. Anovulacije odnosno neoponirano dugotrajno djelovanje estrogena povezani su s disfunkcijskim krvarenjem iz maternice i menoragijama. Oligomenoreja se smatra rizičnim faktorom za razvoj

od polovice pacijentica s menoragijama ne može se otkriti uzrok. Takva se krvarenja smatraju disfunkcijskim ( idiopatskim ). Ona mogu biti anovulacijska i ovulacijska. Krvarenje se proglašava

( idiopatskim ). Ona mogu biti anovulacijska i ovulacijska. Krvarenje se proglašava disfunkcijskim nakon što su isključeni svi mogući organski uzroci krvarenja ( trudnoća, miomi, adenomioza ,

, nekontrolirano, multicentrično opservacijsko ispitivanje u kojem se prati 1600 žena s disfunkcijskim materičnim krvarenjem ( idiopatska menoragija ) tijekom perioda od jedne godine .

ne mora naći, a najčešće se i ne nađe nikakva organska promjena. Stoga takva krvarenja i zovemo disfunkcijskim , odnosno posljedicom poremećene funkcije. Tada ćete, nakon obavljenog pregleda ,

ili pojačanim estrogenskim djelovanjem uslijed disfunkcije jajnika i često pratećim disfunkcijskim krvarenjima, u odnosu na žene koje imaju stabilan ciklus u kojem se estrogenska aktivnost

može biti preljevna ako je detruzor hipotoničan i kapacitet mjehura stoga povećan. Djeca s disfunkcijskim mokrenjem zahtjevaju timski pristup koji uključuje psihosocijalnu evaluaciju ,

refluksa ( VUR ). VUR je nađen kod 30 % djece s nestabilnim mokraćnim mjehurom, kod 55 % s disfunkcijskim mokrenjem i kod samo 3 % djece s urednom funkcijom donjeg mokraćnog sustava. To ukazuje da

. Rezidualni urin veći od 10 ml nađen je kod 61 % djece s nestabilnim mjehurom i kod sve djece s disfunkcijskim mokrenjem. Oko 57 % djece s nestabilnim mjehurom, 80 % djece s disfunkcijskim mokrenjem i 28 %

i kod sve djece s disfunkcijskim mokrenjem. Oko 57 % djece s nestabilnim mjehurom, 80 % djece s disfunkcijskim mokrenjem i 28 % djece bez funkcionalnog poremećaja imalo je infekcije mokraćnog sustava U

se javljaju kao reakcija na hitnost kod kontrakcija detruzora. Čak 41,5 % naših pacijenata s disfunkcijskim mokrenjem imalo je opstipaciju, a 22,6 % enkoprezu. U skupini djece s nestabilnim mjehurom 18 %