, sociologija, socijalna antropologija), zatim kognitivnoj (u okviru psihologije, neurologije, psihijatrije) na diskurzivnoj razini (što uglavnom čine kulturne politike), potom, svakako i na performativnoj razini (što čine teroije izvedbe I

smjena, šihti ili shiftova, ponudila mogućnost da se, u skladu s temom i prirodom ovog svjetskog susreta, na istoj diskurzivnoj ravnini i u ravnopravnom položaju dogodi razmjena pogleda, mišljenja i refleksija teoretičara i umjetnika, dakle

se načas od razine prikazbe eo ipso i najviše govori o ne-bitno-lirskoj (no i spekulativnoj, no i metafizičnoj, no i diskurzivnoj ) naravi Šimićeva pjesništva u cjelini Profesorica Mira Menac-Mihalić u svom je izlaganju Frazeologija A. B. Šimića

i formiraju značenja o seksu te definiraju stvarnost seksualnih odnosa, stvaranjem definicija o normalnosti. Teza o diskurzivnoj konstrukciji stvarnosti u slučaju seksa znači da se medijskim sadržajima definirala seksualna stvarnost,

transformativnog procesa. (...) diskurzivnoj izvedbi - čini i zajednički podtekst klasnog prezira u narativima tobože oprečnih socijalnih imaginarija.

. Uvijek smo dio zbrke, dio problema. I štogod mi činili kada činimo to što činimo, uvijek djelujemo i u fizičkoj i u diskurzivnoj dimenziji, a te su dimenzije dakako u konstantnoj interakciji. Tom činu riječi su djela kako kaže Austin u svom djelu o

specifičnom kulturom. Stoga danas možemo govoriti ne samo o starogrčkim mitovima, već i o nemačkim ili srpskim. U diskurzivnoj konstrukciji nacionalnih ili kulturnih identiteta modernističkom projektu par excellence mit igra presudnu ulogu

tekstovima u koje se upliću različiti oblici govora i iskustava koji nisu strani poeziji, esejistici ili nekoj drugoj diskurzivnoj formi, ali se ne odustaje od ideje savršene priče na čijem se početku, ili dnu, krije tajna čudesnog, uzbudljivog i

, pa zapravo i bi li toj priči od Descartesove strane uopće i došlo, da isti nije bio pod utjecajem polja moći u kojemu je na diskurzivnoj razini jednu od još dominantnih odrednica predstavljala kršćanska ikonografija s anđelima kao božanskim

kriti č ku iznijansiranost. Osim na razini tematike i pripovjedne tehnike, autori č ina se maštovitost odražava i u diskurzivnoj kombinatorici (ve ć i dio rukopisa pisan je diskursom bliskim bajci, kao ironi č an kontrapunkt mra č noj

, socijalnih i lingvističkih fenomena koji uključuju i javni govor pokušava razumjeti kroz novi pristup. Riječ je o diskurzivnoj psihologiji. Iako se, u terapijske svrhe, za sada primjenjuje samo u bliskim zajednicama i osobnim odnosima,

mjesta stradanja smatra pitanjem od javnog interesa i procesom koji jedino svojim stalnim opstankom u javnoj diskurzivnoj sferi može nadvladati kulturu zaborava. Diskutiranje o procesima koji se kriju iza ratnog terora, ali i politika

oboga ć uje elementima fantastike, magijskog realizma, ali i društvenokriti č nog romana. Tako đ er, autor je sklon diskurzivnoj kombinatorici, pa rukopis uglavnom zasnovan na pustolovini i pisan na na č in blizak bajci (npr. u č estala uporaba

kao korisnu, ali još nema generalnog modela koji bi imao mobilizirajuću snagu. Neloliberalni model još uvijek je u diskurzivnoj prednosti (pa tek male stanke kao Zelena lista i novoosnovani Hrvatski laburisti nazivaju kapitaliste pravim imenom

i optiranja za cjelovitost Platonove filozofije postojala veza, potrebno je ispitati postoji li nešto u znakovnoj i diskurzivnoj građi dijaloga što ih usprkos Platonovoj negativnoj teoriji pisanja čini filozofski legitimnima. Takva bi analiza,