i kućni ljubimci pomogli su djedu izvaditi repu iz tla. Zašto onda mališana toliko zabavlja detaljno nabrajanje svih djedovih pomoćnika i njihovih jednoličnih radnji?
u Rijeci. djedovom ormaru pod lokotom (), satima listao lutajući očima kroz fotografije i popise izgradnje novih naselja, škola,
utvrđenim Izjavom o osnivanju društva i uz suglasnost Nadzornog odbora. Djedov štap
odužilo. No, na kraju je sve obavljeno kako treba te se moglo pristupiti i prezentiranju učinjenoga. Djedov štap održana je 25. svibnja, u sklopu proslave Dana općine Župa dubrovačka, a film je bajkovita priča o beskućniku koji
kad se sjetimo nekih obilježavanja, važnih za nas ili našu obitelj. Sjećamo se osjećaja zajedništva kad smo slavili djedov rođendan, sjećamo se mirisa kolača ili zajedničkog pripremanja roštilja. Veliki dio ugodnih sjećanja na
da se radi o običnom primjerku i probnom otkovu (ESSAI) i da je razlika u rijetkosti i vrijednosti značajna. djedovu kolekciju koju je on skupljao 30 godina. Koliko mogu dobiti za nju?
. Godine 1729. kapetan Petar Antonio Petrina i njegov brat, tadašnji velološinjski župnik Petar Petrina proširili su djedovu kapelicu, posvetivši je svom ocu Augustinu Petrini, koji je 1690. bio zarobljen od Turaka, zajedno sa sinom Melkiorom
PENTAX objektiva unatrag više desetaka godina, a sve će vaše fotografije biti stabilizirane, čak i one snimljene sa djedovim objektivima.
: Paunaš; P. Kanižaj: Zapisi odraslog limača; Z. Krilić: Prvi sudar; S. Škrinjarić: Ulica predaka; M. S. Mađer: Djedovo slovo; Z. Krilić: Veliki zavodnik; I. I. Ramljak: San bez uzglavlja; B. Dovjak-Matković: Zagrebačka priča; M.
pištolja skriva se iza svog bluesa sevdaha bosanaca na obližnjoj skeli hladnokrvni ubica iz ipsviča zadnji smijeh djedov smijeh i krevet ljubavnika srce pumpa isplači mu cijelu rijeku dok vrištiš oblaci mu putokazi pršte iskre i plešu
na nakovnju tvoga sjećanja just dream bejbe on to se djetinje u tebi lomi i gle skupljaju se dječica kao oblaci čekaju djedovu sljedeću riječ nikad nikad vam neću doći nikad možda me i skinu s neba iznad afganistana al nikad do vašeg stana ugledat
knjigu. djedovih priča o sili teže i poznanstvu s jednim žonglerom otkriva čaroban prostor znatiželje za svjetovima dalekim i
znamo nepogrešivo reći: Brrruuuumm, bruummm? A tek kada sjednemo na motor, nema nam ravnih... (bez obzira radi li se o djedovom tomos automatiku ili kineskom skuteru:) Odrastamo, pa čak i pomislimo da smo odrasli, ali i dalje se okrenemo svaki put
koncesiju za tunel Sv. Ilija, sada već bivšem koncesionaru djedovim stopama koji je u Drugom ratu haračio našim prostorima. Sada mu nisu potrebni tenkovi i avioni, sada se ratuje drugim
istinu, saosjećanje, sreću, vjeru. "Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita; - I koji vuk će na kraju pobijediti? Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije