Sv. Jurija. Za otprilike sat i nešto sitnih minutica stigli smo do Rudijevog doma ( 590 m ), toplog i mirišljavog po domačoj gobovoj juhici, klinčekima i kuhanom vinu, taman za opuštanje. Ali ... samo 20 - tak minuta, kada nastavljamo do vrha Donačke gore ( 884 m ). Jupiiiiiii, idemo ........ prvi vodič je prtio snijeg, a mi smo ga u stopu pratili i naravno svaki trenutak staze i kretanja željeli ovjekovječiti fotićem. Vani je vladala zimska bajka, a mi smo bili dio te bajke. I tako step by

koji nas vrag tjera da landramo s tim ruksacima okolo naokolo ). Nastavili smo planinarskim putem kroz šumu, uz livadu i polje s pogledom na južni dio Pregrade i selo Sopot, do proplanka Vrljanščica. Odatle je pogled dosezao od Boča i Donačke gore u Sloveniji, pa preko Brezovice i Sljemena do Cesargradske gore. Ispred nas se vidjela Vinagorska crkva a u daljini Kamniške Alpe. Kroz voćnjak i šumu spustili smo se u dolinu riječice Sopotnice, pa preko mosta na drugu stranu po

i nadolazeću nedjelju 26. VIII .. kada će se na trasi Jalžabet-Varaždinske Toplice odvijati V. planinarski Špancir pohod očekuje nas slično vrijeme, pa je nama domaćinima pohoda ovo bila dobra generalna proba. Vinogradi u podnožju Donačke gore odolijevaju suši, a kako je u Topličkom gorju moći će vidjeti svatko tko prođe stazu ovogodišnjeg Špancir pohoda. Pohod starta ujutro, kad je još donekle hlad, a na okrjepnim točkama tradicionalno će biti osvježavajućih pića .

preporučljivo prije dolaska nas kontaktirati I opet, nakon nekoliko minuta hoda, stiže se do ruševina Cesargrada. Za lijepoga vremena pruža se izuzetan pogled prema zapadu na Alpe, na istoku do Kalnika, na jugu do Kleka, na sjeveru do Donačke gore. Vidokrug od nekoliko stotina kilometara Za malo prošireniju šetnju Cesargradskom gorom, od planinarske kuće na istok, gorskim bilom dolazi se do samoga vrha Japice na 509. mnv. Tu se nalazi TV i radio repetitor, mir, tišina i

, idemo ........ prvi vodič je prtio snijeg, a mi smo ga u stopu pratili i naravno svaki trenutak staze i kretanja željeli ovjekovječiti fotićem. Vani je vladala zimska bajka, a mi smo bili dio te bajke. I tako step by step došli smo do vrha Donačke gore gdje nas je dočekao u zimi okovan veliki geodetski stup u obliku devet metarskog križa u kojoj se skrivao kipić Majke Božje. S druge strane skrivao se nama tako bitan žig, naravno za nas žigomane. Nakon slikanja i pokojeg gutljaja prave

obrazovanja . Donačke gore traje 45 min ( 884 m ), dalje se nastavlja na istočni vrh ( 883 m ), što traje 30 min. Povratak nazad do doma traje daljnjih 45 minuta. Informacije i prijave za izlet: Željko Novak - Mob. 091 541 05 71 Planinarski savez Zagreba u suradnji sa

), ne odolijevaju drugoj znatno strmijoj pa time i težoj vrsti staze do vrha Na samom vrhu nalazi se vidikovac visok 20 m o njemu i prekrasnim pogledima s njega već sam pisala Spustivši se, ne odmaramo se dugo već hitamo prema vrhu Donačke gore. Izašavši iz auta zabljesnula me ljubičasta boja na zelenom proplanku nedaleko planinarskog doma koji je smješten podno vrha gore šafrani su to i ima ih bezbroj prekrasno Šuma donačke gore proglašena je prašumom ne znam zašto možda

planinarske klope što iz ruksaka što iz planinarske kuhinje. Nakon što smo svoje trbuščiće opskrbili energijom, pala je ideja da nejdemo do Rogaške Slatine ( prema programu izleta ) već da se napravi jedna dodatna polukružna tura oko Donačke gore, do crkvice Sv. Donata i dalje jednim djelom ceste ( zbog leda ) do vatrogasnog doma gdje nas je čekao bus. Hodnje oko dva sata, do prvog zimskog sumraka. Još jedan pogled na Donačku goru, nad kojom se nadvijala kapa užurbanih oblaka .

dvorca u vlasništvu tadašnjih grofova Celjskih i Keglevića. Šumskim smo putem krenuli dalje prema Kunagori. Po putu smo naišli na mjesta otkuda se pružao lijep vidik na Medvednicu, Cesargradsku goru pa do gorja u Rep. Sloveniji od Donačke gore do Boča i dalje prema Pohorju i potpuno bijeloj Peci Ubrzo smo stigli i na vrh Kunagore na kojem se nalazi metalni stup s upisnom kutijom i žigom vrha Kunagore ( 522 m / nv ) - Bukovski vrh. Vrh je obrastao šumom, pa nema vidika. Nakon kratke

.... kakvi bi to mi bili planinari kada bi nas nekoliko pahulja snijega omelo u našim nedjeljnim nakanama? Odlaskom u prirodu. Tako se i nas 30 - tak, ove nedjelje odlučilo s Brunom ( da li ste gledali film o Bruni? ) malo preko grane do obližnje Donačke gore ili Štajerskog Triglava. Zvuči gordo i pomalo zastrašujuće. Kamo mi to idemo? Štajerski Triglav na 884 m / n, zasigurno snijeg i led. U 7 sati ujutro disciplinirano sjedili smo u toplom busu čekajući zeleno svijetlo za polazak. Još

s tako malih brijegova, od svojih jedva 300 metara nadmorske visine, pružaju tako veličanstveni pogledi na sve strane: od dvorca Mokrice i Posavskog hribovja iznad rijeke Save u Sloveniji, preko Cesargradske gore iznad Klanjca , Donačke gore iznad Rogaške Slatine u Sloveniji, Maceljske gore, Strahinjščice i Ivanščice u Hrvatskom zagorju, Medvednice s cijelim Zagrebom, Turopolja, Pokuplja, Petrove gore i drugih planina Banovine do Samobora i Samoborskog gorja. A kad

zaščiten kot naravna znamenitost - a valjda to znači prastara šuma, jer mi baš ne liči na prašumu - čini mi se kao obična bukova šuma, prepuna procvalih zvončića - godinama nisam na jednom mjestu vidjela toliko tog cvijeća Pogled s vrha Donačke gore je nevjerojatan: na jednoj strani Ptujsko i Dravskom polje, pa mali okret prema haloškim brdima i vinogradima te prekrasan Boč na zapadu gdje smo upravo malo prije bili, a još k tome sunce, toplo, samo nam je još šank falio. Zato smo

se, ne odmaramo se dugo već hitamo prema vrhu Donačke gore. Izašavši iz auta zabljesnula me ljubičasta boja na zelenom proplanku nedaleko planinarskog doma koji je smješten podno vrha gore šafrani su to i ima ih bezbroj prekrasno Šuma donačke gore proglašena je prašumom ne znam zašto možda zato jer kako stablo padne tako i ostane bez krčenja, a pretežno je bukova snažnih i visokih jedinki podno kojih su procvali mnogobrojni šumski zvončići neobično velikih cvjetova ljepota