ko. nego sem ja izti onaj branko kojemu si ti prošlu zimu donezel onu pravu loptu nogometažku i ja imam onoga dimnjaka kaj je
. samo je bila malo jebada jerbo je deda mraz pižtolja donezel ravno k meni doma a biciklina je sfulal i odnesel ga je jenome
obeda složila jerbo je spekla ribe kaj mi je jeden pajdaž donezel kaj se zaozbiljno bavi z ribičijom i svaki den ide na dravu i
je dožel s pužkom k nama taman dok se je noč počela spužtati i donezel je i metke. i mam za njim je dožel i suzet jozip i donezel je
i donezel je i metke. i mam za njim je dožel i suzet jozip i donezel je jenoga papera na kojem je se lepo nacrtal i otkud bu lizica
zakljuđal sobičku njegovu kaj nebi tu dožel i dozađival. donezel si je i jenu letvu na koju je čavla dugačkoga zabil kaj ju
sat sigurno oče kaj bi joj z dučana kakove bedaztoče donezel il sliđno i to mi je mam dožlo poprek glave i takove bedaztoče
ot gumije za kotač i neje ga bilo. i vutom čazu kak da ju je vrak donezel samo se je otnekud spuknola baba žemlja. mene je mam zdeni
nikaj novoga branko nek sem ti samo računa telefonzkoga donezel . onda sem mu rekel no sedni si malko požtar kaj ti jenoga
i veli ona meni a kaj je bil požtar brankec. a velim ja njoj donezel je računa telefonzkoga. a veli ona a kolko je. nedaj bog da je
kaj imam. i navek ona baba vu dučanu laje kak sem blatnu flašu donezel al kaj ja morem kat je takva situacija. a ak bu pak lajala ja
strpi brankec pak buž videl. onda je otižel vu svoj dvor i donezel je jenu bačvicu tak srednje veličine i veli on meni. e sat
mi je v emajlu napizal da mi bu i čudaj toga raznorazni igric donezel . i veli meni davorica čujež branko jer bi štel z menom v grm