rodbina, fotografi si daju za pravo pozivati koga oni žele tako da nastane sveopća gužva i vika u crkvi. Svi se nešto dovikuju , dozivaju na sav glas jedni druge, pojedinci dobacuju ponekad i neukusne pa i prostačke komentare posebno ženskom

sve tekme do sada, ako ih i gledaju uopce, preko televizora. dovikuju se preko tribina, a sada eto svi bi išli, jer moraš biti viđen, jadno, a takvi opet neće geldati nogomet do 2014 i SPa i onda

i ozbiljni sastav, zboraši sve više postaju jedna homogena zajednica, cjelina, obitelj... Zajedno se smiju, vesele, dovikuju , navijaju i, ono najvažnije, zbog čega su i ovdje, pjesmom i molitvom slave Gospodina.

i ulice drugačije, trebalo bi tako izmijeniti i nutrinu svoga srca. Čovjek bi trebao postati Bog. Danas nam zvijezde dovikuju , i čitavo nebo želi nam reći: Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo

se već znaju iz đira i šale na vlastiti račun. Nekolicina bivših Uljanikovaca u petak je dobila otkaz, pa jedan drugom dovikuju : Došao si se prijaviti?, Ma nisam, sutra ću, ima vremena.

pauka. Tek pred jutro savladao me san. dovikuju sa brega na breg. Moja jutarnja kava u velikoj šalici i obožavani pogled u udolinu i vijugavu cestu. Otkad znam za sebe tu

plaća. " dovikuju : (17) ' Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste. ' "(18)" Doista, dođe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se

se više ništa nije vidjelo. Samo različiti insekti koji me oduševljeno pozdravljaju. Komarice se oduševljeno dovikuju Evo papice, slijećući na moje elegantne ruke, pametno čelo i snažan vrat. Da bih ih izbjegao izađoh iz sjene na sunce.

Đura Babura, jer mu je u birtiji jedan od preka za kirbaj tako razbio nosinu da se i dan danas priča. I djeca iza ćoška dovikuju - Đura Babura, Đura Babura. Nešto mora ostati. Trebalo bi ostati. A kod mene - nula. Doduše, na koliko te mjesta sve

, pranje podova, malo prozori â ¦ najbolji lijek protiv neraspoloženja. Još tome majstori na krovu nešto rade, dovikuju se â ¦ Nema veze.

i Valija. dovikuju , ali me nisu mogli uočiti zbog bure i valova. Kada su došli skroz blizu, zaronio sam...

i stvorila... Nema mog munjovoza, čekam sedmicu četrdeset minuta... Bezlični ljudi prolaze pokraj mene, pričaju i dovikuju se, a mene baš briga...

noći su retke. Okorele carigradske propalice, koje se ne boje stražara i ne zarezuju nikog, pevaju bestidne pesme i dovikuju sramotne ponude svojim dilberima u susednim ćelijama. Nevidljivi ljudi se svađaju zbog mesta i loga; dozivaju u pomoć

, kojima se potiču međusobno prijatelji Križa. dovikuju si danomice: Život, život; mir, mir; veselje, veselje; jedimo, pijmo, pjevajmo, plešimo, igrajmo i zabavljajmo se