pratilac svih predstava. Međutim otkad sam se uspeo na pozornicu da budem prijatelj svim ljudima, od tada nema jednog drhtaja u meni. Jer onaj tko ljubi, čega se ima bojati? Strah pretpostavlja kaznu, a kazna silazi na grijeh, na zlo, na glumačku

kada je istina iz šapta tamnica i straha komunističkog totalitarizma prelazila u javni govor. Dovoljno je sjetiti se drhtaja slobode nakon desetljeća tjeskobe. I u tome se ozračju ne može previdjeti pokojni Predsjednik. Ne vrjednujući ga

melankoličnim očima i lijepom dugačkom bradom. drhtaja njezinih crta u licu, iz svakog treptaja očiju mogle razabrati, koje se misli taj čas u njenoj glavi rađaju - no ne mogoše

teče kroz vene put putuju usne i jezik tvoj a sve to izaziva slatki drhtaj moj istom mjerom uzvraćam ja i to su ljubavi drhtaja dva

njihovih dodira i opijen jutarnjom rosom tvoga osmjeha kao leptir grlim svaku mirisnu kap. Kaplju tople boje tvojih drhtaja Zagrljajima svoga tijela štitiš moja krila i polažeš ih na obale svojih čudesno nježnih pokreta. Suncem natapaš moje

držim tvoja leđa, čvrsto, da ne padneš, istodobno te njima guram prema dolje, da me osjetiš do kraja. Čitav niz drhtaja obuzima tvoje tijelo, bokovi su ti podivljali, rukama dohvaćaš moja bedra, ponovo zasijecaš nokte. Novi tragovi

me zapljuskuje, valovi slasti mi kupaju dušu... nose me, ljuljaju u slatkom zagrljaju, nose, odnose Na kraju dugog drhtaja , vrtoglavog vrhunca, koji mi slomio tijelo i primorao me vratiti se u krevet, znao sam samo to: moram to učiniti Moram je

i organsku stilsku koherenciju. Uspješnija u prikazu kozerskog i raspojasana poleta mladih umjetnika od drhtaja tanana senzibiliteta Mimi ili Rodolfa, dakle do skrivenijih slojeva ljudske psihe, redateljica je domišljatim

i sposobnosti i granice tih sposobnosti i mogućnosti, odustajemo od uzajamnih snova... drhtaja , uzajamnog vatrometa...

su niti s upravo suptilnom interpretacijom ozračja egzistencije čovjeka. drhtaja u kreativnom procesu, kojom će primjerice ciklus Lutki ili slike potaknute sudbinom Ane Frank odražavati kako

jedne ruke. Lako, jedva zamjetno, treptile su crte njegova lica, dok su noge, nešto raskoračene, stajale čvrsto i bez drhtaja pod neobičnim teretom. Polagano uspravljala se ruka, prorezan rukav dolame pao je na rame sultana. Mišići ramena i

da nas usreći... Iako je ona jedina istinska sreća. drhtaja ... do misli koje se gube, do poljubaca... Vračamo se i pronalazimo svoje srce u tuđem... I taj netko postaje naš svijet

, poput groma iz vedra neba, i u trenu postala neodvojivim dijelom mog življenja, neodvojivim dijelom mene. Poput drhtaja za kojeg nisam znao ni da postoji...

kad se unutra treseš.. osjetiš da u tebi nešto drhti a ne znaš zbog čega toliko panike i toliko straha i naposljetku tih drhtaja ... sinoć sam zaželjela da nestanem na nekoliko dana... da si posložim sve u glavi a onda se mogu (ako baš moram) vratiti.

, ali se kadar ne zaustavlja pa se trajanje otkriva kroz detalje gotovo neprimjetnog treperenja kose na vjetru, sitnog drhtaja ruke, gubitka ravnoteže tijela ili kroz promjene u okolišu. Iz sraza pokreta koji je preduvjet filmu i statičnosti