ako tako izabereš. Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem , samo ti možeš ukloniti moju masku, samo ti me možeš
moje tijelo uz svoje. Osjećam se kao da ti na dlan stanem, dršćem od slabosti na tvoje poglede. Gledaš me kao da od stakla sam i
dr. Stjepko Težak ili Prof. dr. Stjepko Težak / drhćem ili dršćem / strjelica, pogrješka ili strelica, pogreška / zadatci,
u Imotski, ćako, neću na silu nečistu dvore prepisati. Ne dršćem ja pred svojom Dektivom kano ti pred Šalomom. Što je moje to
mnom, pođider da probudimo tatu... Mene je tako strah da sva dršćem ... Pođi... - Da probudimo tatu? Kakva, čijega tatu... -
, budi. Ja ne razumijem, ja ne znam Očaralo me Obajalo me Dršćem i strepim. Strašan i ružan san, težak poput smrti, navalio
tako, gospodine kumordinaru I mene već obuzima strava, i ja dršćem - pretvara se Laura. - Oh, zakračunajte samo vrata Ovako
sve bliže, a usopljeni konji stadoše... - Ajde sa mnom, ja dršćem kao prut, užasno mi je - zašumi ženski glas. - Eh, pa kako da
svaki raido prijenos ili gledam tv prijenos iz Splita, dršćem na gostovanjima, i živim za Hajduk
Mislio sam da nećete doći - uzdignem glavu. dršćem ...
je polagan i ustrajan, nježno me nadražuje oko rupice. Dršćem od užitka. A onda me gospodin konačno odlučno rastvori
očima, nit šta čujem, dršćem ¶
svega, ljubavi moja. Ne znam kako bi rez tebe. Kad te gledam, dršćem , kolina klecaju. Ma uvijek mi je tako s tobom, aha, je-je, al
pismo ljubavno, jer o ljubavi ne bijaše ni govora. To jest: dršćem . Ja ne gledam u vaše tijelo, ja gledam u vaše oči samo dotle,
gone se mojim plećima. Usne su pune, krvave i blijede. Dršćem od zime i vatre. Nečija pernata ruka pada na moje vjeđe i kose