za uzrast od 3 godine, također i predstave za mladež i odrasle. dugonja . A onda su svojski prionuli kuhanju špageta. Njihov susjed, koji baš i nije narastao, nizak, okrugao crvenokosi tip,

će na srpsko-pravoslavnom groblju Bjelušine. Počivala u miru Božjem Ožalošćeni: kći Milanka-Mića, porodice Đurić, Dugonja , Živkov, Repović, Mojićević i Draško te ostala rodbina i prijatelji

trbuhu na laktu prostora stotine stvarčica i stotine boja upamti ga jednom zauvijek, kao carski vatromet i cirkuskog dugonju na hoduljama s patuljastim klaunom u naručju. Za vesele Bečane kao i za začuđene pokrajince Beč ne bijaše ni Sveti

neki sud. Ljudi su mračni, a govor stvaran, suv i tvrd. Ti, da vratiš čoveku pare kaže tankim ali strašnim glasom jedan dugonja koji je očigledno neki kockarski starešina. Ovo ću mu vratiti viče ljutito onizak, jak čovek zapaljenih očiju, i

je to opet struja u našoj literaturi O djetinjstvu toliko zanovijetati? Grozna ludorija - protegnuo se neki lijeni dugonja zadovoljan sam sa sobom: kolika li mudrost evo poteče iz njegovih usta. - Ne struja. Škola, brate U literaturi jesu

indeks grčkoga mišljenja, grčke filozofije i grčkoga iskustva. Na ovom mjestu porodila se živahna prepirka. Onaj dugonja stao silno vikati i bečati za Rimljane kano da mu je Papinijan djed, a Ulpijan otac... - Kako vi to mislite o Rimljanima?

, ja - ja vas uvjeravam da to nije istina Ja vas uvjeravam, vi ćete meni valjda vjerovati, ja to bolje znam, gospodine moj Dugonja je razmahao sva četiri kraka, mislim noge i ruke, poput vjetrenjače, a njegov jezik bijaše prazan vjetar koji je kretao

prostor, plavušac ga ipak ne mogaše naći. Tim htjede reći: da je na onom mjestu doista praznina otkuda je kokodakao dugonja ... Pa on ništa ne odvrati, tek bolan osmijeh zadrhta mu ispod brka, kano da kaže: dok je ova praznina duvala, izgubljeno

, dupkajući malim nožicama, a glasić mu je sve siputljivije drhtao. - Naravno da mi znamo Šta mi ne bismo znali - potvrdi dugonja raspruživši daleko svoje krakove i naslonivši se sa lijeve na desnu stranu da može mjeriti plavušca... - No, eto vam

ugodno ili neugodno, da se slaže ili protivi govorniku. Činilo se kao da ga i ne slušahu. Plavušac se povukao u svoj kut. Dugonja još dalje raspružava svoje krakove osmjehujući se nečemu prezirno, no sam ne bi mogao reći zašto i komu. Debeljko je

, nastojanja i plodova naših?... U visinama je tmurno. Starci mrmljaju, bit će zlo, vrijeme... Pst Čujmo... - zaintači dugonja . Registar strese prašnom grivom svoje glave i dade pripovjedaču znak da nastavi...

fratri i kuharice srednjega vijeka Kolike li starosti? Kolike li tmine, nazatka i mračnjaštva? - zijevaše grozno dugonja da mu se gotovo otkopčiše i izmakoše vilice. - Uzaludno ti, moj dragane, sve to Mi latinski niti znamo govoriti, niti

poljeću s drugom gramatikom razbijali glave i kvarili moždane, ali su znali i znadu latinski - propišti debeljko na dugonju . - E, e Pa ti držiš da znati latinski znači jedino da umiješ govoriti taj mrtvi jezik Onda si ti malo upamtio od dugačkih

to - nije vrijedno sve ni lule duhana; ni jedne jedincate riječi, da je u vjetar potrati razborita glava - razmahao se dugonja . - Ima nas, hvala bogu, velika većina koji ništa ne čitamo, niti ne pogledamo što god produciraju naši literati A neka mi

, dakle, hvalite doba oko godine 1869. i 1870. i priznajete vrijednost ondašnjoj poeziji i prozi? - obrati se plavušac dugonji . - Apsolutno priznajem - poviknu dugonja nehajno. Sada stade plavušac citirati neke ondašnje pjesme, navađati i