bi ljudi iz zemlje mrtvih mogli prijeći u zemlju života (sv. Efrem , Homilija). Svima je upućen poziv da te slijede, osobito
grupacije (Sotonina djeca, Sotonina crkva, Bratstvo Efrema Del Gatta,...), odnosno gnostičko-ezoterijski i
crkva; Sotonina djeca, Sotonina crkva, Bratstvo Efrema Del Gatta,...) pa do latentnog, prisutnog u traženju novih
izgrađena po najvišim europskim standardima. Efrem Sirac, đakon i naučitelj
. Efrem je živio u IV. stoljeću, u doba veoma oštrih vjerskih sukoba
; gnozom, koja je naročito u Edesi - mjestu djelovanja sv. Efrema - zahvaljujući spretnom djelovanju Bardaisana (222) i
samo živio, već poput sjajne zvijezde u mrkloj noći zasjao. Efrem se rodio u gradu Nisibisu u Mezopotamiji. To je današnji
Turskoj. Nisibis je onda bio važna pogranična utvrda. Efremovi su roditelji bili dobri kršćani pa su u tom duhu odgojili i
običaju kršten tek u 18. godini života. Nakon krštenja Efrem je neko vrijeme proveo kod glasovitog nisibijskog biskupa
Vologeses (346 - 361) izvršio je na njega snažan utjecaj. Efrem doskora postade učiteljem na slavnoj teološkoj školi u
Perzijanci tri put opsjedali. O tome nam pripovijeda sam Efrem u svojim Nisibishim pjesmama (Carmina Nisibena). Efrem je
Efrem u svojim Nisibishim pjesmama (Carmina Nisibena). Efrem je bio čovjek izdržljiv pa je ustrajao u svom učiteljskom i
Govori o vjeri. Efrem se povukao u Edesu, danas Urfa u Turskoj. Taj je grad imao
dijalektu. Jedan je od otaca te književnosti baš sv. Efrem . On je u Edesi jedno vrijeme živio u jednoj spilji, najprije
. Efrem se tada pokazao na djelu. Zauzeo se da namakne živežnih