koja tematizira ratna događanja i hibridni prozni žanr u formi kolumnističkih, novinarskih tekstova na rubovima fictiona i factiona â osim nekoliko naslova iznimaka2 â iz današnje su perspektive uglavnom literarno nerelevantni i ostaju

manjim uspjehom, nosi već gotovo dva desetljeća. U rasponu od autobiografske, dnevničke proze, negdje na rubovima fictiona i factiona, do posvemašnjih fikcija u kojima su ratna događanja tek â okidačiâ priče, tzv. ratna proza doživjela je

će ponijeti tek nekoliko knjiga, među njima bit će i one Jorge Luis Borgesa. fictiona i magijskog realizma, na današnji dan počast je odao i Google. Ako ste se zatekli na ovoj popularnoj tražilici, sigurno

, ako propadne, može lako postati završni pad. Iskoristio sam priliku upustila se u raspravu o nelinearnoj radnji Pulp Fictiona , o čemu nije prestala mljeti. Koliko god se trudio slušati, pažnja mi se nekontrolirano usmjeravala na njene

krivo rezonirati kako ovo friziranje tzv. faction literature odnosno teksta koji bi to htio biti i otklon u smjeru fictiona nije ništa nečuveno budući da je to inherentno samom žanru.

, neću se ostaviti strukture kriminalističkog romana. Što će u nju ulaziti; forme trilera, forme naslućivanja since fictiona , da li će se raditi o političkom fictionu, to ne mogu točno znati, ali znam da me zanima što kompliciranija struktura.

. S prozom druge dvojice, čija je odlika ležernost, čitkost i duhovitost, svakako valja računati u domeni budućnosti fictiona , dok je Zrinka Pavlić sjajna u non-fictionu.

" serijal te "Silent Hill ") te je na projekt doveo scenarista i redatelja Rogera Avaryja (koscenarist kultnog" Pulp Fictiona "). Spomenuti je dvojac surađivao već triput, Hadida je producirao Avaryjeve "Killing Zoe" i "Rules of Attraction" te

Drive, SAD, iz 2001) ali mogućnost da se takva dva filma pojave nije slučajna. Svako malo, osobito nakon Pulp Fictiona Quentina Tarantina (SAD, 1994), javit će se u matičnoj proizvodnji i distribuciji poneki mind-twisting film, film

pothvatu. Čini se da su takvi, primjerice, bili i svojevremena ukazanja tarantinoidne poetike nasilja jednog Pulp Fictiona i ogoljena transparentnost šokantne tinejdžerske seksualnosti Clarkovih Kids Kamera iz ruke, sumorna fotografija

je vezati za neko vrijeme, mjesto ili događaj na koji se ona nužno ne odnosi. Prilikom izdavanja soundtrack albuma Pulp Fictiona Tarantino je uz pjesme uključio i dijaloge likova u filmu, tako da su ih mnogi fanovi znali napamet puno prije nego što su

pjesma za sekvencu uvodnih titlova čak i prije nego što film napišem (Quentin Tarantino) Fictiona tako sačinjava miks raznih autora (Dusty Springfield, Kool the Gang) i stilova od američkog rock ' n ' rolla,

) Tako Tarantino uzima elemente pop-kulture posebno pop-pjesme i zauvijek ih čini svojima. Fictiona , Uma Thurman (Mia) i John Travolta (Vincent) večeraju u restoranu Jack Rabbit Slim s tematski uređenom u stilu

da ona nadjača sve ostale šumove i zvukove samo ako oni tako žele. Primjerice u spomenutoj sekvenci uvodne špice Pulp Fictiona čujemo Misirlou Dicka Dalea (surf - glazba pedesetih) no pred sam kraj špice ona se naglo prekida i počinje Jungle

obezvređivanju svega postojećeg to je većim dijelom i danas: happyendovska proizvodnja najveće količine od science fictiona do hard-corea kiča), tek u trećem desetljeću postojanja (film slavi svoje rođendane) nadilazi tehnički izum pukoga